Kako naučiti jezik čitanjem: šta kažu istraživanja

Može li se jezik naučiti samo čitanjem? Šta decenije istraživanja kažu o tome koliko teksta trebaš razumjeti, koliko puta trebaš vidjeti riječ i kako čitati da bi zaista napredovao.

Dvije figure od gline u knjižari kišne noći naginju se preko pulta i gledaju neotvoreno pismo i mali ključ ispod mesingane lampe.

Ukratko: čitanje je jedan od najbolje potkrijepljenih načina da proširiš vokabular i tečnije govoriš novi jezik, ali samo ako je tekst na pravom nivou. Istraživanja ukazuju na korisnu zlatnu sredinu: trebaš već znati oko 95 do 98 posto riječi na stranici. Čitaj mnogo, čitaj ono u čemu uživaš, rijetko provjeravaj riječi u rječniku i vraćaj se novim riječima više puta. To je cijeli recept. Ostatak članka objašnjava zašto.

Zašto čitanje funkcioniše

Većinu riječi koje znaš na maternjem jeziku nikada nisi učio. Pokupio si ih iz konteksta, susrećući ih iznova u knjigama, razgovorima i na ekranima. Istraživači to zovu usputnim učenjem i to je razlog zašto je čitanje toliko važno i za strani jezik.

Čitanje ti daje nešto što udžbenik ne može: obim. Jedan kratak roman sadrži desetine hiljada riječi, a najkorisnije riječi jezika se u njemu pojavljuju iznova i iznova, svaki put u malo drugačijoj rečenici. Svaki susret dodaje ponešto onome što znaš o riječi: njeno značenje, pravopis, riječi uz koje se obično javlja, gramatiku oko nje.

Lingvista Stephen Krashen je 1980-ih izgradio cijelu teoriju oko ove ideje. Njegova hipoteza o inputu (input hypothesis) kaže da jezik usvajamo razumijevanjem poruka koje su malo iznad našeg trenutnog nivoa, što je nazvao „razumljivim inputom“ (comprehensible input). Dijelovi njegove teorije su i dalje predmet rasprave (više o tome u nastavku), ali osnovno zapažanje, da razumijevanje mnogo jezika pokreće učenje, dobro je izdržalo provjeru.

Dokazi: da li te čitanje zaista čini boljim?

Da, i to je jedan od čvršćih nalaza u istraživanjima učenja jezika.

  • Studije „poplave knjiga“. Početkom 1980-ih, Warwick Elley i Francis Mangubhai dali su školama na Fidžiju velike zbirke ilustrovanih slikovnica na engleskom. Djeca koja su tokom jedne školske godine jednostavno čitala ove knjige i dijelila ih napredovala su jasno više u čitanju i slušanju od odjeljenja koja su učila standardnim audio-lingvalnim vježbama. Slični programi u drugim zemljama pokazali su isti obrazac.
  • Meta-analize ekstenzivnog čitanja. Meta-analiza objedinjuje mnogo studija da bi se vidjelo da li efekat važi u cjelini. Nakanishi (2015) je objedinio 34 studije s gotovo 4.000 učesnika i pronašao srednji pozitivan efekat ekstenzivnog čitanja na znanje jezika. Jeon i Day (2016) objedinili su 49 studija s gotovo 6.000 učesnika i pronašli male do srednje pomake u čitanju (razumijevanje, brzina čitanja i vokabular), s tim da su najveći efekti bili kod odraslih učenika.

Koliko smo sigurni? Prilično sigurni. Efekat nije čaroban i nije trenutan, ali u mnogim zemljama, uzrastima i jezicima ljudi koji više čitaju na nekom jeziku postaju bolji u njemu.

Pravilo od 98 posto: koliko trebaš razumjeti?

Ovo je dio u kojem većina učenika griješi, i to u oba smjera. Neki čitaju samo dijaloge iz udžbenika i nikad ne dobiju dovoljan obim. Drugi uskoče u roman, traže svaku treću riječ u rječniku i odustanu nakon dvije stranice.

Istraživači su mjerili koliko teksta trebaš znati da bi ga razumio:

  • Laufer (1989) je otkrila da su čitaoci koji su znali barem 95 posto riječi u tekstu imali mnogo veće šanse da postignu prolazan rezultat na testu razumijevanja.
  • Hu i Nation (2000) dali su učenicima kratku priču u kojoj im je bilo poznato 80, 90, 95 ili 100 posto riječi. Na 80 posto niko je nije razumio dovoljno dobro. Na 95 posto to je uspjelo samo otprilike trećini do 40 posto čitalaca. Na osnovu trenda autori su zaključili da ugodno čitanje iz zadovoljstva traži 98 do 99 posto poznatih riječi.
  • Laufer i Ravenhorst-Kalovski (2010) saželi su to u dva praga: 95 posto je minimum, 98 posto je optimum.

Jedna važna nijansa: veća studija sa 661 učenikom (Schmitt, Jiang i Grabe, 2011) nije pronašla nagli „prag“. Razumijevanje je jednostavno postepeno raslo kako je rastao udio poznatih riječi. Dakle, 98 posto nije čarobna granica. To je koristan cilj pri kojem većina čitalaca ugodno razumije tekst.

Kakav je osjećaj kad znaš 98 posto? To je otprilike jedna nepoznata riječ na svakih 50, ili jedna do dvije po pasusu. To je dovoljno da i dalje učiš nove riječi, ali dovoljno malo da ih i dalje pogodiš iz konteksta i uživaš u priči.

Na 90 posto, nasuprot tome, nepoznatu riječ susrećeš gotovo u svakoj rečenici. Čitanje se pretvara u dešifrovanje, a dešifrovanje iscrpljuje.

Lucy arrives at the bookshop at nine. Outside it is raining and the streets are empty. Behind the counter there is an unopened letter and a small key. Lucy looks at her friend Tom. Nobody knows who left it there. She opens the envelope carefully.

Kratak engleski odlomak nivoa A2, napisan za scenu s početka ovog članka. Od njegovih 45 riječi, učenik tog nivoa vjerovatno susreće jednu novu riječ, counter (pult). To je oko 98 posto pokrivenosti.

Koliko je to riječi?

Paul Nation (2006) je procijenio da čitanje tipičnog romana ili novina s 98 posto pokrivenosti traži poznavanje oko 8.000 do 9.000 porodica riječi (porodica riječi je riječ zajedno sa svojim oblicima, kao read, reads, reading, reader). Većina učenika srednjeg nivoa zna mnogo manje od toga.

Zbog tog jaza originalne knjige tako dugo djeluju nemoguće, i zato tekstovi prilagođeni nivou, kao što su stepenovane knjige ili priče napisane za tvoj nivo, nisu štaka. Oni su način da dostigneš 98 posto pokrivenosti dok ti je vokabular još mali.

Koliko puta trebaš vidjeti riječ?

Jedan susret s riječju rijetko znači da si je naučio. Studije usputnog učenja vokabulara dosljedno pokazuju da je učestalost susreta jedan od najjačih pokazatelja toga hoće li se riječ zadržati.

  • Webb (2007) je otkrio da su učenici znali primjetno više o riječi nakon deset susreta nego nakon jednog, kroz nekoliko vrsta znanja o riječi. Ipak, ni deset susreta im nije donijelo potpuno vladanje svakom riječju.
  • Meta-analiza koju su proveli Uchihara, Webb i Yanagisawa (2019), objedinjujući 26 studija, pronašla je vezu srednje jačine: što su učenici češće susretali riječ, to je bilo vjerovatnije da će je naučiti. Ne postoji jedan čarobni broj, a koliko svaki susret pomaže zavisi od učenika i konteksta.

Praktična pouka: jedna knjiga je dobra, ali je više knjiga sličnog nivoa još bolje, jer se iste česte riječi stalno vraćaju. Zato se i isplati ponavljati riječi koje provjeriš u rječniku, umjesto da ih provjeriš samo jednom.

Trebaš li provjeravati riječi u rječniku?

Malo, da. Čisto pogađanje iz konteksta manje je pouzdano nego što zvuči: učenici često pogrešno pogode, a onda zapamte pogrešno značenje.

U jednoj klasičnoj studiji, Hulstijn, Hollander i Greidanus (1996) dali su naprednim učenicima francuskog da čitaju priču s glosama (kratkim prijevodima na margini), s rječnikom ili bez ičega. I grupa s glosama i grupa s rječnikom zapamtile su više novih riječi od grupe koja je samo čitala. Riječi koje su učenici zaista potražili dobro su se zadržale, ali mnogi se nisu ni potrudili otvoriti rječnik. Pouka je da provjera riječi pomaže samo ako je dovoljno brza da je zaista i uradiš, bez prekidanja toka čitanja.

Dobro pravilo:

  1. Ako te riječ ne sprečava da pratiš priču, nastavi čitati.
  2. Ako se pojavi drugi ili treći put, provjeri je.
  3. Ako djeluje važno za radnju, provjeri je.
  4. Sačuvaj riječi koje provjeriš da bi ih kasnije ponovio.

A šta kažu kritičari?

Važno je biti iskren o granicama dokaza.

  • Sam input vjerovatno nije dovoljan. Krashen je tvrdio da je input dovoljan. Većina današnjih istraživača se ne slaže. Istraživanje koje je Merrill Swain provela s kanadskim učenicima u francuskoj imerziji pokazalo je da su godine bogatog inputa donijele odlično razumijevanje, ali slabiju tačnost u govoru i pisanju. Njena hipoteza o outputu (output hypothesis) tvrdi da te vlastita upotreba jezika navodi da primijetiš šta još ne umiješ reći.
  • Malo pažnje posvećene gramatici pomaže. Meta-analiza 49 studija (Norris i Ortega, 2000) pokazala je da nastava daje bolje rezultate od same izloženosti jeziku, da eksplicitno podučavanje obično funkcioniše bolje od implicitnog i da napredak traje. Čitanje i učenje gramatike su partneri, a ne suparnici.
  • Čitanje najviše poboljšava čitanje. Čitanje snažno razvija vokabular i razumijevanje. Govoru pomaže manje direktno. Ako želiš govoriti, moraš i govoriti.

Dakle, najbolje potkrijepljen pristup nije „samo čitaj“. On glasi: čitaj mnogo na pravom nivou i kombinuj to s ponavljanjem, malo gramatike i vježbanjem vlastitog izražavanja na jeziku.

Kako ovo primijeniti u praksi

  1. Pronađi svoj nivo od 98 posto. Izaberi stranicu i prebroji nepoznate riječi. Više od dvije ili tri po pasusu znači da je za sada preteško. Spusti se za jedan nivo bez grižnje savjesti.
  2. Čitaj zbog obima. Cilj neka bude 15 do 30 minuta dnevno. Mnogo lakih stranica je bolje od nekoliko teških.
  3. Čitaj ono u čemu uživaš. Istraživanja ekstenzivnog čitanja dosljedno pokazuju da zadovoljstvo i sloboda izbora drže ljude uz čitanje, a vrijeme provedeno u čitanju je ono što donosi rezultate.
  4. Ostani na jednom nivou dovoljno dugo. Nekoliko knjiga istog nivoa daje ti ponovljene susrete zbog kojih se riječi zadržavaju.
  5. Rijetko provjeravaj riječi i čuvaj ih. Onda ih ponovi nekoliko puta narednih dana.
  6. Ponekad čitaj naglas ili slušaj uz tekst. To povezuje pisanje s izgovorom i priprema te za govor.
  7. Koristi ono što pročitaš. Prepričaj poglavlje u dvije rečenice, napiši odgovor nekom liku ili razgovaraj o tome. To je tvoj output.

Gdje se uklapa Franzie

Napravili smo Franzie na osnovu ovih istraživanja. Ona piše priče na jeziku koji učiš, na tvom nivou, pa ostaješ blizu te zlatne sredine od 98 posto, o temama koje sam biraš. Možeš dodirnuti bilo koju riječ za trenutni prijevod i objašnjenje gramatike, sačuvati je i kasnije ponoviti. Nakon svakog poglavlja, kratke vježbe i igra uloga s Franzie navode te da koristiš nove riječi, a ne samo da ih prepoznaješ.

Franzie kartica za englesku riječ arrive: glagol koji znači „stići“.
Dodirni riječ za značenje i gramatiku, pa nastavi čitati.

Ipak, za dobro čitanje ti ne treba aplikacija. Gomila stepenovanih knjiga, jedan rječnik i sveska slijede ista načela. Ono što je važno jeste da čitaš mnogo, na pravom nivou, i da se vraćaš onome što naučiš.

Česta pitanja

Može li se jezik naučiti samo čitanjem?

Veliki vokabular i snažnu vještinu čitanja možeš izgraditi uglavnom čitanjem. Za govor, slušanje i pisanje istraživanja ukazuju da ti treba i vježbanje tih vještina.

Koliko trebam čitati da bih naučio jezik?

Ne postoji fiksan broj, ali programi ekstenzivnog čitanja koji daju rezultate obično podrazumijevaju redovno čitanje tokom više mjeseci, često nekoliko knjiga po polugodištu. Dosljednost je važnija od dužine jednog čitanja.

Šta je razumljiv input (comprehensible input)?

Jezik koji uglavnom razumiješ, obično s malim dijelom koji je tek nešto iznad tvog trenutnog nivoa. Termin potiče iz hipoteze o inputu koju je postavio Stephen Krashen.

Trebam li čitati knjige koje su mi teške?

Povremeno, zbog motivacije. Za učenje istraživanja daju prednost tekstovima u kojima znaš oko 95 do 98 posto riječi.

Isplate li se stepenovane knjige?

Da. One omogućavaju učenicima s malim vokabularom da čitaju uz visoku pokrivenost, a tu usputno učenje najbolje funkcioniše.

Izvori

  • Elley, W. B., & Mangubhai, F. (1983). The impact of reading on second language learning. Reading Research Quarterly, 19(1), 53 to 67. https://doi.org/10.2307/747337
  • Hu, M., & Nation, I. S. P. (2000). Unknown vocabulary density and reading comprehension. Reading in a Foreign Language, 13(1), 403 to 430. https://doi.org/10.64152/10125/66973
  • Hulstijn, J. H., Hollander, M., & Greidanus, T. (1996). Incidental vocabulary learning by advanced foreign language students: The influence of marginal glosses, dictionary use, and reoccurrence of unknown words. The Modern Language Journal, 80(3), 327 to 339. https://doi.org/10.2307/329439
  • Jeon, E. Y., & Day, R. R. (2016). The effectiveness of ER on reading proficiency: A meta-analysis. Reading in a Foreign Language, 28(2), 246 to 265. https://doi.org/10.64152/10125/66901
  • Krashen, S. (1982). Principles and Practice in Second Language Acquisition. Pergamon. http://www.sdkrashen.com/content/books/principles_and_practice.pdf
  • Laufer, B. (1989). What percentage of text-lexis is essential for comprehension? In C. Lauren & M. Nordman (Eds.), Special Language: From Humans Thinking to Thinking Machines (pp. 316 to 323). Multilingual Matters.
  • Laufer, B., & Ravenhorst-Kalovski, G. C. (2010). Lexical threshold revisited. Reading in a Foreign Language, 22(1), 15 to 30. https://doi.org/10.64152/10125/66648
  • Nakanishi, T. (2015). A meta-analysis of extensive reading research. TESOL Quarterly, 49(1), 6 to 37. https://doi.org/10.1002/tesq.157
  • Nation, I. S. P. (2006). How large a vocabulary is needed for reading and listening? The Canadian Modern Language Review, 63(1), 59 to 82. https://doi.org/10.3138/cmlr.63.1.59
  • Norris, J. M., & Ortega, L. (2000). Effectiveness of L2 instruction: A research synthesis and quantitative meta-analysis. Language Learning, 50(3), 417 to 528. https://doi.org/10.1111/0023-8333.00136
  • Schmitt, N., Jiang, X., & Grabe, W. (2011). The percentage of words known in a text and reading comprehension. The Modern Language Journal, 95(1), 26 to 43. https://doi.org/10.1111/j.1540-4781.2011.01146.x
  • Swain, M. (1985). Communicative competence: Some roles of comprehensible input and comprehensible output in its development. In S. Gass & C. Madden (Eds.), Input in Second Language Acquisition (pp. 235 to 253). Newbury House.
  • Uchihara, T., Webb, S., & Yanagisawa, A. (2019). The effects of repetition on incidental vocabulary learning: A meta-analysis of correlational studies. Language Learning, 69(3), 559 to 599. https://doi.org/10.1111/lang.12343
  • Webb, S. (2007). The effects of repetition on vocabulary knowledge. Applied Linguistics, 28(1), 46 to 65. https://doi.org/10.1093/applin/aml048

Kako istražujemo