Koliko treba vremena da naučiš njemački? Šta kažu istraživanja

Oko 600 sati nastave za diplomate koji uče puno radno vrijeme, a za većinu nas i duže. Šta brojke FSI-ja kažu o njemačkom, gdje odlazi vrijeme i šta ubrzava učenje.

Dva kampera od gline postavljaju šator pored planinskog jezera u suton, a na zemlji su mapa i ranac.

Ukratko: U tabeli koju je američki Foreign Service Institute objavio 2001. godine njemački je među lakšim jezicima za govornike engleskog: 23 do 24 sedmice, odnosno 575 do 600 sati nastave, do profesionalnog nivoa. Ti polaznici uče puno radno vrijeme, svaki dan dodaju sate domaće zadaće i odabrani su zbog dara za jezike. Kad uračunaš i zadaću, za visok nivo računaj na otprilike 950 sati fokusiranog rada: oko pet godina uz 30 minuta dnevno, nešto više od jedne uz dva sata dnevno. Na redovnoj fakultetskoj nastavi većina studenata za godinu ili dvije dostigne sredinu nivoa Intermediate u govoru.

Kratak odgovor i zašto viđaš različite brojke

Ako potražiš odgovor na ovo pitanje, naći ćeš dvije vrste odgovora: precizan broj sati i mnogo „zavisi“. I jedno i drugo je djelimično tačno.

Precizan broj dolazi od Foreign Service Institutea (FSI), škole koja obučava američke diplomate. Dvoje njenih uposlenika, Frederick Jackson i Marsha Kaplan, objavili su 2001. godine šta škola očekuje od učenja. U njihovoj tabeli njemački je u kategoriji I, grupi jezika „blisko srodnih engleskom“, zajedno s francuskim, italijanskim, portugalskim, rumunskim, španskim, švedskim, holandskim, norveškim i afrikaansom. Za te jezike FSI očekuje da polaznici dostignu cilj za 23 do 24 sedmice, odnosno 575 do 600 sati nastave. Jezici kategorije II, poput ruskog, grčkog ili turskog, traju 44 sedmice, a kategorije III (arapski, kineski, japanski i korejski) 88 sedmica.

Možda ćeš negdje pročitati da je njemački jezik kategorije II. U tabeli koju su objavili Jackson i Kaplan nije. Tačno je da njemački nije najlakši jezik u svojoj grupi, a sljedeći odjeljak pokazuje za koliko.

Prije nego što zapišeš „600 sati“, pročitaj sitna slova, jer mijenjaju značenje te brojke:

  • Cilj je visok. FSI cilja na „opću profesionalnu kompetenciju“: govoriti dovoljno tačno za društveno predstavljanje i stručne rasprave te čitati veći dio dnevnih novina.
  • Sati su samo sati nastave. FSI kaže da brzo učenje traži najmanje četiri sata nastave dnevno, pet dana sedmično, plus tri ili više sati samostalnog učenja dnevno.
  • Polaznici su neobični. Tabela pretpostavlja izvornog govornika engleskog s „vrlo dobrom ili boljom nadarenošću“ za učenje jezika u učionici i napominje da manje vještim učenicima obično treba duže. Polaznici FSI-ja su odrasli (prosječna dob bila im je 41 godina) koji su u prosjeku već znali 2,3 druga jezika.

Dakle, 600 sati nije koliko traje učenje njemačkog. Toliko traje za nadarene, iskusne učenike koji uče puno radno vrijeme, i to prije nego što uračunaš njihovu domaću zadaću.

Kako njemački stoji u poređenju s drugim „lakim“ jezicima

Rezultati samog FSI-ja donose koristan detalj. Ekonomisti Barry Chiswick i Paul Miller (2005) iskoristili su ocjene FSI-ja za Amerikance prosječnih sposobnosti kojima je engleski maternji, izmjerene nakon 24 sedmice obuke, kako bi napravili skalu težine svakog jezika. Na toj skali 1,00 je najteži (japanski), a 3,00 najlakši (afrikaans, norveški i švedski).

Njemački je dobio 2,25. To je isto kao španski i danski, ispod francuskog, italijanskog i portugalskog (2,50) te ispod holandskog (2,75). Drugim riječima, nakon istih 24 sedmice prosječni učenici njemačkog govorili su lošije od učenika njegovih najbližih srodnika, holandskog i skandinavskih jezika, i nešto lošije od učenika romanskih jezika.

To odgovara onome što osjeća većina učenika. Njemački dijeli mnogo vokabulara s engleskim (Haus, Hand, Wasser, finden), pa je početak ugodan. Vrijeme odlazi na gramatiku.

Koliko smo sigurni? Brojke FSI-ja su stvarni zapisi iz decenija podučavanja, što je rijetko i vrijedno. Ali opisuju jednu grupu učenika u jednoj vrsti programa. Koristi ih za poređenje jezika, a ne kao obećanje za vlastiti vremenski okvir.

Kako izgleda uobičajen raspored

Polaznici FSI-ja nisu kao većina nas. Bolju sliku uobičajenog tempa daje odsjek za njemački na jednom univerzitetu.

John Norris i Peter Pfeiffer (2003) testirali su govor 128 studenata u cijelom programu njemačkog na Univerzitetu Georgetown, snimljenim testom govora koji se ocjenjuje na skali ACTFL (American Council on the Teaching of Foreign Languages). Ta skala ide od nivoa Novice (početni) preko Intermediate (srednji) i Advanced (napredni) do Superior (vrhunski), a niže glavne nivoe dijeli na Low, Mid i High. Profesionalni cilj FSI-ja, napominju Jackson i Kaplan, otprilike odgovara nivou Superior.

Evo šta su Norris i Pfeiffer otkrili za studente na nastavi od tri sata sedmično:

Semestri njemačkog Tipična ocjena (medijan)
1 Intermediate-Low
2 do 4 Intermediate-Mid
5 i 6 Intermediate-High
7 Advanced-High (testirano samo 5 studenata)

Ističu se tri stvari. Prvo, gotovo su svi brzo dostigli Intermediate-Low, do kraja prvog semestra. Drugo, studenti su zatim zapeli na Intermediate-Mid veći dio druge godine, a onda ponovo napredovali na trećoj i četvrtoj godini. Treće, ljudi su se jako razlikovali: nakon istih četiri semestra jedan student je dobio ocjenu Novice-High, a drugi Advanced-High.

Autori opisuju i raniju studiju na Univerzitetu Iowa, gdje je medijan ocjena 20 studenata nakon četiri semestra njemačkog bio stepenicu niže, Intermediate-Low. Dobro osmišljen program, dakle, može nadmašiti prosjek, ali i tada te dvije godine fakultetskog njemačkog obično ostave u rasponu Intermediate, daleko od cilja FSI-ja.

Računica za samostalno učenje

Brojke FSI-ja mogu se pretvoriti u grubu ličnu procjenu, sve dok imaš na umu koga opisuju. Kroz 24 sedmice, tri sata samostalnog učenja dnevno, pet dana sedmično, dodaju oko 360 sati na 575 do 600 sati nastave. To je otprilike 950 sati fokusiranog rada do profesionalnog nivoa u idealnim uslovima.

Dnevno učenje, svaki dan Vrijeme do oko 950 sati
30 minuta oko 5 godina i 2 mjeseca
1 sat oko 2 godine i 7 mjeseci
2 sata oko 1 godine i 4 mjeseca

Dvije iskrene korekcije:

  1. Većina nas nisu polaznici FSI-ja. Nema pažljivo odabrane nadarenosti, nema malog razreda sa školovanim nastavnikom. Očekuj da će ti trebati više od ovoga, a ne manje.
  2. Većini nas ne treba cilj FSI-ja. Naručivanje, ćaskanje, putovanja i lagane knjige dolaze mnogo prije stručnih rasprava. Ako ti je to cilj, do njega te dovede djelić ovih sati.

Nivoi i ispiti: šta znači „naučiti njemački“

„Koliko dugo“ ima smisla tek kad kažeš „da bih mogao šta“. U Evropi se nivoi obično opisuju prema CEFR-u (Zajednički evropski referentni okvir za jezike): A1 i A2 za osnovne korisnike, B1 i B2 za samostalne korisnike, C1 i C2 za iskusne korisnike. Ispiti Goethe-Instituta, od Goethe-Zertifikat A1 do C2, prate te nivoe, a mnogi univerziteti i poslodavci u zemljama njemačkog govornog područja traže certifikat određenog nivoa.

Vidjet ćeš i procjene sati za svaki nivo, od škola i organizatora kurseva. Rijetko se slažu jer opisuju različite kurseve s različitim polaznicima i domaćim zadaćama. Shvati ih kao grubu smjernicu i očekuj omjer koji si vidio gore: profesionalni cilj FSI-ja nalazi se blizu vrha tih skala, a koraci su sve duži što se više penješ.

Teški dijelovi za govornike engleskog

Istraživanja njemačkog kao drugog jezika upućuju na nekoliko stvari koje traju duže od svega ostalog. Dobro ih je znati unaprijed, jer zastoj manje djeluje kao neuspjeh kad znaš da je normalan.

Red riječi i razdvojivi glagoli

Njemački stavlja glagole na mjesta na kojima ih engleski nema. U glavnoj rečenici lični glagolski oblik dolazi na drugo mjesto, pa nakon jetzt (sad) kažeš jetzt gehe ich nach Hause (sad idem ja kući). Dijelovi glagola idu na kraj: ich habe ein Haus gebaut (ja imam jednu kuću sagrađenu), a razdvojivi glagol se raspada na dva dijela: Fritz sieht das Bild an (Fritz gleda sliku, od ansehen). U zavisnoj rečenici lični glagolski oblik seli se na sam kraj: wenn ich nach Hause gehe (kad ja kući idem).

U klasičnoj studiji Jürgen Meisel, Harald Clahsen i Manfred Pienemann (1981) snimili su razgovore s 45 italijanskih i španskih radnika koji su njemački učili u Njemačkoj bez formalne nastave. U njihovoj analizi više od 40 odraslih učenika pravila su se pojavljivala stalnim redom. Učenici su najprije slali dijelove glagola i razdvojive čestice na kraj, zatim naučili stavljati glagol ispred subjekta nakon riječi poput jetzt, a tek onda slati glagol na kraj zavisnih rečenica. Nisu našli nikoga ko je imao posljednje pravilo bez prva dva.

Ti učenici su govorili romanske jezike i učili bez nastave, pa njihov tempo nije tvoj. Korisna pouka je redoslijed: ako ti rečenice s weil još dugo izlaze s engleskim redom riječi, iako ti sve ostalo već ide lako, na normalnom si putu.

Der, die, das: rod

Svaka njemačka imenica je muškog, ženskog ili srednjeg roda, a član se mijenja s njim: der Löffel (kašika), die Gabel (viljuška), das Messer (nož). Razlog često nije vidljiv, pa se rod uči imenicu po imenicu.

Čitanje pomaže više nego što bi mislio. Denisa Bordag i saradnici (2019) dali su naprednim učenicima njemačkog da čitaju kratke tekstove s novim imenicama. Nakon samo tri do četiri susreta u kontekstu učenici su primjećivali kad se član ne slaže s rodom nove imenice, i to kod imenica ženskog i srednjeg roda. Kod imenica muškog roda u tako kratkom vremenu nisu. Zato mnogo čitaj i pri ponavljanju posveti dodatnu pažnju imenicama muškog roda.

Padeži: ko je šta uradio kome

Njemački označava ulogu imenice u rečenici padežnim nastavcima, uglavnom na članovima. Der Hund beißt den Mann znači „pas ujeda čovjeka“. Isto znači i Den Mann beißt der Hund: član den ti govori da je čovjek onaj kojeg ujedaju, iako dolazi prvi.

Govornici engleskog skloni su prvu imenicu čitati kao subjekat, bez obzira na to šta kaže njen član. Nick Henry (2022) tražio je studente njemačkog na trećem i četvrtom semestru, sve izvorne govornike engleskog, koji su te rečenice s objektom na početku i dalje pogrešno shvatali barem u polovini slučajeva, i uključio njih 51. Studenti podučavani nastavom usmjerenom na obradu (processing instruction), vježbom koja te tjera da iz člana zaključiš ko je šta uradio, poslije su te rečenice razumjeli bolje od studenata koji su dobili tradicionalno objašnjenje i vježbe, a sastavljali su ih jednako dobro.

Pouka: padeži se ne uče samo pamćenjem tabela. Treba ti mnogo vježbe u kojoj nastavci nose značenje.

Šta ubrzava učenje

Intenzivni periodi

U studiji s Georgetowna Norris i Pfeiffer uporedili su studente koji su isto gradivo prva četiri semestra prošli za jednu godinu, sa šest sati nastave sedmično (intenzivni program), ili za dvije godine, s tri sata (neintenzivni). Većina je dostigla slične nivoe, ali je više intenzivnih studenata dostiglo Intermediate-High ili više: 35 posto, naspram 15 posto. Iskustvo samog FSI-ja upućuje u istom smjeru. Jackson i Kaplan pišu da se vrijeme posvećeno zadatku i intenzitet iskustva „čine presudnim“ te da se vrijeme potrebno do profesionalne kompetencije „ne može znatno skratiti“.

Razmaci između ponavljanja

Zgusnuto vrijeme učenja nije isto što i bubanje u zadnji čas. Su Kyung Kim i Stuart Webb (2022) objedinili su 48 eksperimenata s 3.411 učesnika i otkrili da je vježbanje u razmacima imalo srednji do velik efekat na učenje drugog jezika te da su duži razmaci između vježbi davali bolje rezultate na odgođenim testovima. Uči mnogo kad možeš, ali svaku riječ i strukturu vraćaj kroz dane i sedmice. Kako, objašnjavamo u članku ponavljanje u razmacima i kako ga zaista koristiti.

Mnogo čitanja i slušanja

Jackson i Kaplan kažu da iskustvo FSI-ja „nedvosmisleno“ pokazuje da je vrijeme koje učenici provedu čitajući, slušajući i komunicirajući na jeziku usko povezano s tim koliko se dobro njime služe. Kod njemačkog čitanje hrani i najsporije dijelove: rod i red riječi uče se iz mnogo primjera. Više u članku kako naučiti jezik čitanjem.

Realan plan

  1. Odaberi cilj koji možeš opisati. „Položiti Goethe B1“ ili „cijelo veče razgovarati s partnerovom porodicom“ bolje je od „tečno govoriti“.
  2. Broji sate, ne mjesece. Jednostavan dnevnik pretvara „ne napredujem“ u „odradio sam 120 sati“, što je iskreno i motiviše.
  3. Nađi dnevni minimum kojeg ćeš se držati. Trideset minuta svaki dan daje više od 180 sati godišnje.
  4. Dodaj intenzivne periode. Ljetni kurs ili mjesec dodatnih večeri pomjerit će te više nego isto vrijeme razvučeno u tanko.
  5. Svaku imenicu uči s članom. Piši i izgovaraj die Gabel, nikad samo Gabel, a imenice muškog roda ponavljaj malo češće.
  6. Mnogo čitaj i slušaj na svom nivou. Red riječi i rod dolaze iz hiljada primjera.
  7. Vježbaj tamo gdje padež odlučuje. Čitaj rečenice u kojima ti samo član govori ko je šta uradio i odgovaraj na pitanja o njima.

Gdje se uklapa Franzie

Franzie je jedan način da lakše održiš te sate. Ona piše priče na njemačkom na tvom nivou, o temama koje biraš, pa svakodnevno čitanje djeluje kao čitanje, a ne kao domaća zadaća. Kad te neka rečenica zbuni, dodirni je za objašnjenje gramatike upravo te rečenice, na primjer zašto je glagol završio na kraju. Možeš dodirnuti bilo koju riječ za značenje i oblike, spremiti je za ponavljanje i nove riječi upotrijebiti u kratkoj igri uloga nakon svakog poglavlja. To je način da skupljaš redovne sate, a ne prečica oko njih.

Objašnjenje gramatike u aplikaciji Franzie za njemačko pitanje Wann kommt die Fähre in Paros an?: u ankommt prefiks an ide na kraj rečenice jer je ankommen glagol s odvojivim prefiksom.
Dodirni rečenicu iz priče i pogledaj kako funkcioniše njena gramatika, tačno tamo gdje si na nju naišao.

Česta pitanja

Koliko treba da tečno naučiš njemački?

Za profesionalni nivo tabela Foreign Service Institutea iz 2001. godine od vrlo sposobnih polaznika koji uče puno radno vrijeme očekuje 575 do 600 sati nastave plus svakodnevnu domaću zadaću, ukupno oko 950 sati. Većini učenika treba duže, a većini taj nivo ni ne treba da bi se ugodno služili njemačkim.

Da li je njemački teži od španskog za govornike engleskog?

U rezultatima FSI-ja nakon 24 sedmice njemački i španski dobili su istu ocjenu (2,25). Vokabular njemačkog bliži je engleskom, a za savladavanje njegove gramatike, s rodom, padežima i položajem glagola, treba više vremena.

Možeš li naučiti njemački za 6 mjeseci?

Polaznici FSI-ja koji uče puno radno vrijeme dostignu profesionalni nivo za 23 do 24 sedmice, uz najmanje sedam sati nastave i učenja dnevno. Uz uobičajen raspored šest mjeseci daje ti čvrstu osnovu za jednostavne razgovore.

Koliko treba da dostigneš B1 iz njemačkog?

Za pojedine nivoe CEFR-a ne postoji broj zasnovan na istraživanjima, a procjene organizatora kurseva se razlikuju. Kao smjernica: studenti u jednom programu njemačkog obično su nakon jedne do dvije godine nastave od tri sata sedmično dostigli Intermediate-Mid na govornoj skali ACTFL.

Šta je najteže u njemačkom?

Za govornike engleskog obično rod, padežni nastavci i red riječi. Istraživanja pokazuju da učenici red riječi usvajaju stalnim slijedom te da mnogi previđaju padežne nastavke dok ih vježba ne natjera da se na njih oslanjaju.

Izvori

  • Bordag, D., Kirschenbaum, A., Rogahn, M., Opitz, A., & Tschirner, E. (2019). Misbehaved masculines: Incidental acquisition of grammatical gender in L2 German during reading. Bilingualism: Language and Cognition, 22(1), 130 to 141. https://doi.org/10.1017/S1366728917000608
  • Chiswick, B. R., & Miller, P. W. (2005). Linguistic distance: A quantitative measure of the distance between English and other languages. Journal of Multilingual and Multicultural Development, 26(1), 1 to 11. https://doi.org/10.1080/14790710508668395
  • Henry, N. (2022). The offline and online effects of processing instruction. Applied Psycholinguistics, 43(4), 945 to 971. https://doi.org/10.1017/S0142716422000200
  • Jackson, F. H., & Kaplan, M. A. (2001). Lessons learned from fifty years of theory and practice in government language teaching. In J. E. Alatis & A.-H. Tan (Eds.), Georgetown University Round Table on Languages and Linguistics 1999 (pp. 71 to 87). Georgetown University Press.
  • Kim, S. K., & Webb, S. (2022). The effects of spaced practice on second language learning: A meta-analysis. Language Learning, 72(1), 269 to 319. https://doi.org/10.1111/lang.12479
  • Meisel, J. M., Clahsen, H., & Pienemann, M. (1981). On determining developmental stages in natural second language acquisition. Studies in Second Language Acquisition, 3(2), 109 to 135. https://doi.org/10.1017/S0272263100004137
  • Norris, J. M., & Pfeiffer, P. C. (2003). Exploring the uses and usefulness of ACTFL oral proficiency ratings and standards in college foreign language departments. Foreign Language Annals, 36(4), 572 to 581. https://doi.org/10.1111/j.1944-9720.2003.tb02147.x

Kako istražujemo