Kako naučiti jezik čitanjem: šta kažu istraživanja
Možeš li da naučiš jezik samo čitanjem? Šta decenije istraživanja kažu o tome koliko teksta moraš da razumiješ, koliko puta moraš da vidiš riječ i kako da čitaš da bi stvarno napredovao.

Ukratko: Čitanje je jedan od najbolje potkrijepljenih načina da u novom jeziku proširiš vokabular i postaneš tečniji, ali samo ako je tekst na pravom nivou. Istraživanja ukazuju na korisnu zlatnu sredinu: trebalo bi da već znaš oko 95 do 98 odsto riječi na stranici. Čitaj mnogo, čitaj ono što voliš, riječi provjeravaj umjereno i vraćaj se novim riječima više puta. To je cio recept. Ostatak članka objašnjava zašto.
Zašto čitanje funkcioniše
Većinu riječi koje znaš na maternjem jeziku nikad nijesi učio. Pokupio si ih iz konteksta, susrećući ih iznova u knjigama, razgovorima i na ekranima. Istraživači to zovu usputno učenje (incidental learning) i upravo je to razlog zašto je čitanje toliko važno i za strani jezik.
Čitanje ti daje nešto što udžbenik ne može: količinu. Jedan kratki roman ima desetine hiljada riječi, a najkorisnije riječi u jeziku pojavljuju se u njemu iznova i iznova, svaki put u malo drugačijoj rečenici. Svaki susret dodaje malo onome što znaš o riječi: njeno značenje, pravopis, riječi uz koje se obično pojavljuje, gramatiku oko nje.
Lingvista Stephen Krashen je 1980-ih na toj ideji izgradio čitavu teoriju. Njegova hipoteza o inputu kaže da jezik usvajamo razumijevanjem poruka koje su malo iznad našeg trenutnog nivoa, što je on nazvao „razumljivim inputom“. O djelovima njegove teorije još se raspravlja (više o tome niže), ali osnovno zapažanje, da razumijevanje mnogo jezika pokreće učenje, dobro se održalo.
Dokazi: da li te čitanje stvarno čini boljim?
Da, i to je jedan od čvršćih nalaza u istraživanjima učenja jezika.
- Studije „poplave knjiga“. Početkom 1980-ih Warwick Elley i Francis Mangubhai dali su školama na Fidžiju velike zbirke ilustrovanih slikovnica na engleskom. Djeca koja su tokom jedne školske godine jednostavno čitala i dijelila te knjige napredovala su u čitanju i slušanju jasno više od odjeljenja koja su učila standardnim audiolingvalnim vježbama. Slični programi u drugim zemljama pokazali su isti obrazac.
- Metaanalize ekstenzivnog čitanja. Metaanaliza objedinjuje mnogo studija da bi provjerila da li se efekat održava u cjelini. Nakanishi (2015) je objedinio 34 studije sa skoro 4000 učesnika i pronašao srednje velik pozitivan efekat ekstenzivnog čitanja na jezičku kompetenciju. Jeon i Day (2016) objedinili su 49 studija sa skoro 6000 učesnika i pronašli male do srednje velike pomake u vještini čitanja (razumijevanje, brzina čitanja i vokabular), sa najvećim efektima kod odraslih učenika.
Koliko smo sigurni? Prilično sigurni. Efekat nije čaroban i nije trenutan, ali u mnogim zemljama, uzrastima i jezicima ljudi koji više čitaju na nekom jeziku u njemu postaju bolji.
Pravilo 98 odsto: koliko bi trebalo da razumiješ?
Ovo je dio u kojem većina učenika griješi, i to u oba smjera. Neki čitaju samo dijaloge iz udžbenika i nikad ne dobiju dovoljnu količinu. Drugi skoče u roman, provjeravaju svaku treću riječ i odustanu nakon dvije stranice.
Istraživači su izmjerili koliko teksta moraš da znaš da bi ga razumio:
- Laufer (1989) je otkrila da čitaoci koji znaju bar 95 odsto riječi u tekstu imaju mnogo veće šanse da postignu prolazan rezultat u razumijevanju.
- Hu i Nation (2000) dali su učenicima kratku priču u kojoj je bilo poznato 80, 90, 95 ili 100 odsto riječi. Na 80 odsto niko je nije dovoljno razumio. Na 95 odsto uspjelo je samo otprilike trećina do 40 odsto čitalaca. Iz tog trenda autori su zaključili da ugodno čitanje iz zadovoljstva traži 98 do 99 odsto poznatih riječi.
- Laufer i Ravenhorst-Kalovski (2010) saželi su to u dva praga: 95 odsto je minimum, 98 odsto je optimum.
Jedna važna nijansa: veća studija sa 661 učenikom (Schmitt, Jiang i Grabe, 2011) nije pronašla nagli „prag“. Razumijevanje je jednostavno postepeno raslo kako je rastao udio poznatih riječi. Dakle, 98 odsto nije čarobna granica. To je koristan cilj na kojem većina čitalaca razumije bez muke.
Kakav je osjećaj na 98 odsto? To znači otprilike jednu nepoznatu riječ na svakih 50, ili jednu do dvije po pasusu. To je dovoljno da i dalje učiš nove riječi, a dovoljno malo da ih još uvijek možeš pogoditi iz konteksta i uživati u priči.
Na 90 odsto, nasuprot tome, na nepoznatu riječ nailaziš skoro u svakoj rečenici. Čitanje se pretvara u dešifrovanje, a dešifrovanje je iscrpljujuće.
Lucy arrives at the bookshop at nine. Outside it is raining and the streets are empty. Behind the counter there is an unopened letter and a small key. Lucy looks at her friend Tom. Nobody knows who left it there. She opens the envelope carefully.
Koliko je to riječi?
Paul Nation (2006) procijenio je da čitanje tipičnog romana ili novina sa pokrivenošću od 98 odsto traži poznavanje oko 8000 do 9000 porodica riječi (porodica riječi je riječ zajedno sa svojim oblicima, poput read, reads, reading, reader). Većina učenika srednjeg nivoa zna daleko manje od toga.
Taj jaz je razlog zašto se izvorne knjige tako dugo čine nemogućim, i zato tekstovi prilagođeni nivou, poput stepenovanih lektira ili priča napisanih za tvoj nivo, nijesu štaka. Oni su način da dođeš do 98 odsto pokrivenosti dok ti je vokabular još mali.
Koliko puta moraš da vidiš riječ?
Jedan susret sa riječju rijetko znači da si je naučio. Studije usputnog učenja vokabulara dosljedno pokazuju da je učestalost susreta jedan od najjačih pokazatelja da li će se riječ zadržati.
- Webb (2007) je otkrio da su učenici nakon deset susreta znali primjetno više o riječi nego nakon jednog, kroz nekoliko vrsta znanja o riječi. Ipak, ni deset susreta nije im dalo potpuno vladanje svakom riječju.
- Metaanaliza autora Uchihara, Webb i Yanagisawa (2019), koja objedinjuje 26 studija, pronašla je srednje jaku vezu: što su učenici češće sretali riječ, to je vjerovatnije bilo da će je naučiti. Ne postoji jedan čarobni broj, a koliko svaki susret pomaže zavisi od učenika i konteksta.
Praktična pouka: jedna knjiga je dobra, ali mnogo knjiga na sličnom nivou je bolje, jer se iste česte riječi stalno vraćaju. Zato se isplati i obnavljati riječi koje provjeriš, a ne samo ih jednom pogledati.
Da li treba provjeravati riječi?
Malo, da. Čisto pogađanje iz konteksta manje je pouzdano nego što zvuči: učenici često pogrešno pogode, a onda zapamte pogrešno značenje.
U jednoj klasičnoj studiji Hulstijn, Hollander i Greidanus (1996) dali su naprednim učenicima francuskog da pročitaju priču sa glosama (kratkim prevodima na margini), sa rječnikom ili bez ičega. I grupa sa glosama i grupa sa rječnikom zapamtile su više novih riječi od grupe koja je samo čitala. Riječi koje su učenici stvarno provjerili dobro su se zadržale, ali mnogi se nijesu ni potrudili da otvore rječnik. Pouka je da provjera pomaže samo ako je dovoljno brza da je stvarno uradiš, a da ne prekineš tok čitanja.
Dobro pravilo:
- Ako te riječ ne sprječava da pratiš priču, čitaj dalje.
- Ako se pojavi drugi ili treći put, provjeri je.
- Ako se čini važnom za radnju, provjeri je.
- Sačuvaj riječi koje provjeriš da bi ih kasnije mogao obnoviti.
A šta kažu kritičari?
Važno je biti iskren o granicama dokaza.
- Sam input vjerovatno nije dovoljan. Krashen je tvrdio da je input dovoljan. Većina današnjih istraživača se ne slaže. Istraživanje Merrill Swain sa kanadskim učenicima u francuskoj imerziji pokazalo je da su godine bogatog inputa donijele odlično razumijevanje, ali slabiju tačnost u govoru i pisanju. Njena hipoteza o outputu tvrdi da te proizvodnja jezika tjera da primijetiš šta još ne znaš da kažeš.
- Malo pažnje gramatici pomaže. Metaanaliza 49 studija (Norris i Ortega,
- pokazala je da nastava nadmašuje samu izloženost, da eksplicitno podučavanje obično djeluje bolje od implicitnog i da napredak traje. Čitanje i učenje gramatike su partneri, a ne suparnici.
- Čitanje najviše poboljšava čitanje. Čitanje snažno gradi vokabular i razumijevanje. Govoru pomaže manje direktno. Ako želiš da govoriš, moraš i da govoriš.
Dakle, najbolje potkrijepljen pristup nije „samo čitaj“. On glasi: čitaj mnogo na pravom nivou i spoji to sa obnavljanjem, malo gramatike i vježbom proizvodnje jezika.
Kako to primijeniti u praksi
- Pronađi svoj nivo od 98 odsto. Uzmi stranicu i prebroj nepoznate riječi. Više od dvije ili tri po pasusu znači da je zasad preteško. Spusti se nivo niže bez griže savjesti.
- Čitaj zbog količine. Cilj neka bude 15 do 30 minuta dnevno. Mnogo lakih stranica bolje je od nekoliko teških.
- Čitaj ono što voliš. Istraživanja ekstenzivnog čitanja dosljedno pokazuju da zadovoljstvo i mogućnost izbora ljude drže uz čitanje, a vrijeme čitanja je ono što donosi rezultate.
- Ostani dovoljno dugo na jednom nivou. Nekoliko knjiga na istom nivou daje ti ponovljene susrete zbog kojih se riječi zadržavaju.
- Provjeravaj riječi umjereno i čuvaj ih. Zatim ih obnovi nekoliko puta tokom narednih dana.
- Ponekad čitaj naglas ili slušaj uz čitanje. To povezuje pravopis sa izgovorom i priprema te za govor.
- Koristi ono što pročitaš. Prepričaj poglavlje u dvije rečenice, napiši odgovor nekom liku ili razgovaraj o tome. To je tvoj output.
Gdje se uklapa Franzie
Franzie smo izgradili oko ovih istraživanja. Piše priče na jeziku koji učiš, na tvom nivou, pa ostaješ blizu te zlatne sredine od 98 odsto, i to o temama koje sam izabereš. Možeš da dodirneš bilo koju riječ za trenutni prevod i objašnjenje gramatike, da je sačuvaš i kasnije obnoviš. Poslije svakog poglavlja kratke vježbe i igra uloga sa Franzie navode te da nove riječi koristiš, a ne samo da ih prepoznaješ.
Ipak, za dobro čitanje ne treba ti aplikacija. Gomila stepenovanih lektira, rječnik i sveska slijede ista načela. Važno je čitati mnogo, na pravom nivou, i vraćati se onome što naučiš.
Česta pitanja
Da li se jezik može naučiti samo čitanjem?
Čitanjem možeš da izgradiš veliki vokabular i dobre čitalačke vještine. Za govor, slušanje i pisanje istraživanja ukazuju na to da ti treba i vježba tih vještina.
Koliko treba da čitam da bih naučio jezik?
Ne postoji fiksan broj, ali programi ekstenzivnog čitanja koji pokazuju rezultate obično uključuju redovno čitanje tokom više mjeseci, često nekoliko knjiga po polugođu. Redovnost je važnija od dužine jednog čitanja.
Šta je razumljivi input?
Jezik koji uglavnom možeš da razumiješ, obično sa malim dijelom tek malo iznad tvog trenutnog nivoa. Pojam potiče iz hipoteze o inputu Stephena Krashena.
Da li treba da čitam knjige koje su mi teške?
Povremeno, zbog motivacije. Za učenje istraživanja daju prednost tekstovima u kojima znaš oko 95 do 98 odsto riječi.
Da li se stepenovane lektire isplate?
Da. Učenicima sa malim vokabularom omogućavaju čitanje sa visokom pokrivenošću, a upravo tada usputno učenje najbolje funkcioniše.
Izvori
- Elley, W. B., & Mangubhai, F. (1983). The impact of reading on second language learning. Reading Research Quarterly, 19(1), 53 to 67. https://doi.org/10.2307/747337
- Hu, M., & Nation, I. S. P. (2000). Unknown vocabulary density and reading comprehension. Reading in a Foreign Language, 13(1), 403 to 430. https://doi.org/10.64152/10125/66973
- Hulstijn, J. H., Hollander, M., & Greidanus, T. (1996). Incidental vocabulary learning by advanced foreign language students: The influence of marginal glosses, dictionary use, and reoccurrence of unknown words. The Modern Language Journal, 80(3), 327 to 339. https://doi.org/10.2307/329439
- Jeon, E. Y., & Day, R. R. (2016). The effectiveness of ER on reading proficiency: A meta-analysis. Reading in a Foreign Language, 28(2), 246 to 265. https://doi.org/10.64152/10125/66901
- Krashen, S. (1982). Principles and Practice in Second Language Acquisition. Pergamon. http://www.sdkrashen.com/content/books/principles_and_practice.pdf
- Laufer, B. (1989). What percentage of text-lexis is essential for comprehension? In C. Lauren & M. Nordman (Eds.), Special Language: From Humans Thinking to Thinking Machines (pp. 316 to 323). Multilingual Matters.
- Laufer, B., & Ravenhorst-Kalovski, G. C. (2010). Lexical threshold revisited. Reading in a Foreign Language, 22(1), 15 to 30. https://doi.org/10.64152/10125/66648
- Nakanishi, T. (2015). A meta-analysis of extensive reading research. TESOL Quarterly, 49(1), 6 to 37. https://doi.org/10.1002/tesq.157
- Nation, I. S. P. (2006). How large a vocabulary is needed for reading and listening? The Canadian Modern Language Review, 63(1), 59 to 82. https://doi.org/10.3138/cmlr.63.1.59
- Norris, J. M., & Ortega, L. (2000). Effectiveness of L2 instruction: A research synthesis and quantitative meta-analysis. Language Learning, 50(3), 417 to 528. https://doi.org/10.1111/0023-8333.00136
- Schmitt, N., Jiang, X., & Grabe, W. (2011). The percentage of words known in a text and reading comprehension. The Modern Language Journal, 95(1), 26 to 43. https://doi.org/10.1111/j.1540-4781.2011.01146.x
- Swain, M. (1985). Communicative competence: Some roles of comprehensible input and comprehensible output in its development. In S. Gass & C. Madden (Eds.), Input in Second Language Acquisition (pp. 235 to 253). Newbury House.
- Uchihara, T., Webb, S., & Yanagisawa, A. (2019). The effects of repetition on incidental vocabulary learning: A meta-analysis of correlational studies. Language Learning, 69(3), 559 to 599. https://doi.org/10.1111/lang.12343
- Webb, S. (2007). The effects of repetition on vocabulary knowledge. Applied Linguistics, 28(1), 46 to 65. https://doi.org/10.1093/applin/aml048


