Koliko vremena treba da se nauči francuski? Šta kažu istraživanja

Oko 600 časova nastave za diplomate koji uče puno radno vrijeme, a za većinu nas duže. Šta brojke FSI kažu o francuskom, zašto slušanje ide sporo i šta pomaže.

Dvije figure od gline dijele kišobran na kiši ispred radnje od cigle sa saksijama cvijeća na prozorima.

Ukratko: U tabeli koju je Institut za diplomatsku službu SAD objavio 2001. godine, francuski je jedan od lakših jezika za one kojima je engleski maternji: 23 do 24 sedmice, odnosno od 575 do 600 časova nastave, do profesionalnog nivoa. Ti polaznici uče puno radno vrijeme, svakog dana dodaju sate domaćeg rada i odabrani su zbog dara za jezike. Kada se uračuna i domaći rad, računaj na otprilike 950 sati usredsređenog rada za visok nivo: oko pet godina uz 30 minuta dnevno, nešto više od jedne uz dva sata dnevno. Čitanje obično ide najbrže. Slušanje i izgovor su sporiji dio i traže posebnu vježbu.

Kratak odgovor i zašto viđaš različite brojke

Ako potražiš odgovor na ovo pitanje, naći ćeš samouvjerene brojke („šest mjeseci!“) pored mnogo „zavisi“. Najpoznatija brojka potiče od Instituta za diplomatsku službu (Foreign Service Institute, FSI), škole koja obučava američke diplomate, i vrijedi je pažljivo pročitati.

Dvoje njegovih zaposlenih, Frederick Jackson i Marsha Kaplan, objavili su 2001. godine šta škola očekuje od učenja. U njihovoj tabeli francuski je u kategoriji I, među jezicima „blisko srodnim engleskom“, zajedno sa njemačkim, italijanskim, portugalskim, rumunskim, španskim, švedskim, holandskim, norveškim i afrikansom. Za te jezike FSI očekuje da polaznici dostignu cilj za 23 do 24 sedmice, odnosno od 575 do 600 časova nastave. Jezici kategorije II, kao što su ruski, grčki ili turski, traže 44 sedmice, a kategorije III (arapski, kineski, japanski i korejski) 88 sedmica.

To je dobra vijest za francuski. Ali tri detalja mijenjaju značenje te brojke:

  • Cilj je visok. FSI teži „opštem profesionalnom znanju“ u govoru i čitanju, uključujući slušanje u razgovoru. Jackson i Kaplan kažu da to otprilike odgovara nivou „superior“ (vrhunski) na skali Američkog savjeta za nastavu stranih jezika (American Council on the Teaching of Foreign Languages, ACTFL), vrhu skale koju koristi većina američkih škola.
  • Sati su samo časovi nastave. FSI kaže da brzo učenje traži najmanje četiri časa nastave dnevno, pet dana sedmično, plus tri ili više sati samostalnog učenja svakog dana.
  • Polaznici su neobični. Tabela pretpostavlja izvornog govornika engleskog sa „veoma dobrom ili boljom sposobnošću“ za učenje jezika u učionici i napominje da manje vješti učenici obično traže više vremena. Polaznici FSI su odrasli (prosječna starost im je bila 41 godina) koji su u prosjeku već znali 2,3 druga jezika.

Dakle, 600 sati nije koliko traje učenje francuskog. To je koliko traje učenje francuskog za darovite, iskusne učenike koji uče puno radno vrijeme, prije nego što uopšte uračunaš njihov domaći rad.

Da li je francuski lakši od španskog?

Mnogi pretpostavljaju da je španski najlakši jezik za one kojima je engleski maternji. Evidencija samog FSI ukazuje na to da je do određenog nivoa u francuskom bar jednako lako stići.

Ekonomisti Barry Chiswick i Paul Miller (2005) iskoristili su ocjene FSI za Amerikance kojima je engleski maternji, prosječnih sposobnosti, izmjerene poslije 24 sedmice obuke, da naprave skalu težine učenja svakog jezika. Na toj skali 1,00 je najteži (japanski), a 3,00 najlakši (afrikans, norveški, rumunski i švedski).

Francuski je dobio 2,50, isto kao italijanski i portugalski. Španski i njemački su dobili 2,25, a holandski 2,75. Drugim riječima, poslije istih 24 sedmice prosječni učenici francuskog dobili su malo više ocjene od učenika španskog.

Postoji razlog zašto govornici engleskog imaju prednost. Poslije normanskog osvajanja engleski je preuzeo veoma mnogo francuskih riječi, pa je stranica francuskog teksta puna riječi koje možeš da pogodiš: la question (pitanje), possible (moguće), le restaurant (restoran), important (važno), la nation (nacija). Zato čitanje na početku često djeluje lako. Ono što ti stranica ne kaže jeste kako te riječi zvuče, i upravo tu odlazi vrijeme.

Koliko smo sigurni? Brojke FSI su stvarna evidencija iz decenija nastave, što je rijetko i dragocjeno. Ali one opisuju jednu grupu učenika u jednoj vrsti programa, a skala je gruba. Koristi ih za poređenje jezika, a ne kao obećanje za tvoj lični rok.

Računica za normalan raspored

Brojke FSI mogu da se pretvore u grubu ličnu procjenu, sve dok pamtiš koga opisuju. Tokom 24 sedmice, tri sata samostalnog učenja dnevno, pet dana sedmično, dodaju oko 360 sati na časove nastave (od 575 do 600). To daje otprilike 950 sati usredsređenog rada do profesionalnog nivoa u idealnim uslovima.

Učenje svakog dana Vrijeme do oko 950 sati
30 minuta oko 5 godina i 2 mjeseca
1 sat oko 2 godine i 7 mjeseci
2 sata oko 1 godine i 4 mjeseca

Dvije iskrene ispravke:

  1. Većina nas nije na obuci u FSI. Nema pažljivo odabrane sposobnosti, nema grupe od šest polaznika sa obučenim nastavnikom. Očekuj da će ti trebati više od ovoga, a ne manje.
  2. Većini nas ne treba cilj FSI. Naručivanje u kafiću, ćaskanje, putovanja i lake knjige dolaze mnogo prije poslovnih sastanaka. Ako ti je to cilj, do njega ćeš stići sa dijelom ovih sati.

Jackson i Kaplan dodaju upozorenje za sve koji se nadaju da će sve to sabiti u nekoliko sedmica. Prema njihovom iskustvu, vrijeme koje je početniku potrebno do profesionalnog znanja „ne može primjetno da se skrati“. FSI je pokušao, i nije uspjelo.

Nivoi i ispiti: DELF, DALF i CEFR

„Koliko dugo“ ima smisla tek kada kažeš „da bi radio šta“. U Evropi se nivoi opisuju pomoću CEFR (Zajednički evropski referentni okvir za jezike): A1 i A2 za osnovne korisnike, B1 i B2 za samostalne korisnike, C1 i C2 za iskusne korisnike.

Zvanični ispiti iz francuskog jezika koje izdaje Francuska prate te nivoe. DELF obuhvata nivoe od A1 do B2, a DALF nivoe C1 i C2. Univerziteti, poslodavci i zahtjevi za boravak često traže sertifikat određenog nivoa.

Vidjećeš i procjene broja sati za svaki nivo, od škola i organizatora kurseva. Rijetko se slažu, jer opisuju različite kurseve sa različitim polaznicima i različitom količinom domaćeg rada. Nijesmo našli istraživanje koje precizno utvrđuje broj sati po nivou za francuski, pa takve tabele shvati kao grub orijentir i očekuj da su koraci sve duži što se više penješ.

Spori dio: slušati i govoriti francuski

Mnogi koji uče francuski kažu isto: „Mogu da ga čitam, ali ne razumijem ljude kada govore.“ Istraživanja pomažu da se objasni zašto.

Riječi se stapaju

U govornom francuskom riječi se ne završavaju tamo gdje se završavaju na stranici. Završni suglasnik koji se inače ne izgovara može da se izgovori i spoji sa sljedećom riječi kada ona počinje samoglasnikom. To se zove liaison (vezivanje): les amis (prijatelji) zvuči kao „le-za-mi“, a vous avez (imate) kao „vu-za-ve“. Zbog toga se slogovi koje čuješ ne poklapaju sa riječima koje znaš.

Annie Tremblay (2011) je pomoću praćenja pokreta očiju proučavala kako izvorni govornici engleskog na tri nivoa francuskog prepoznaju riječi u snimljenom govoru, uključujući riječi koje se čuju poslije suglasnika vezivanja. Učenici su te riječi prepoznavali bez većih teškoća, ali na drugačiji način od izvornih slušalaca: oslanjali su se na opšte pravilo, a ne na poznavanje svake pojedinačne riječi. Ohrabrujuća poruka: govornici engleskog mogu da nauče da pravilno raščlanjuju francuski govor. Za to treba vježba slušanja, a ne samo čitanje.

Glasovi kojih engleski nema

Francuski ima samoglasnike kojih u engleskom nema. Najpoznatiji je u u tu (ti), koji zvuči drugačije od ou u tout (sve). Ako ih pomiješaš, mijenja se riječ: dessus znači gore, odozgo, a dessous ispod.

Erika Levy (2009) je testirala 39 govornika američkog engleskog u tri grupe po 13: bez ikakvog francuskog, sa dvije do četiri godine časova francuskog i sa godinama časova plus najmanje godinom života u zemlji u kojoj se govori francuski. Na nizu parova francuskih samoglasnika grupa iz učionice je griješila otprilike jednako često kao grupa bez francuskog (11 i 13 odsto). Grupa koja je živjela u jeziku griješila je u samo 3 odsto slučajeva. Ipak, čak su i oni na paru u i ou i dalje griješili u 12 odsto slučajeva.

Iz toga slijede dvije pouke. Samo učenje u učionici možda malo pomaže tvom uhu, a mnogo slušanja pravog francuskog pomaže veoma mnogo. I neki glasovi ostaju teški dugo, pa tvrdoglav samoglasnik nemoj da shvatiš kao znak da ne uspijevaš.

Izgovor može da se nauči

Dobra vijest je da ovaj dio reaguje na vježbu. Junkyu Lee, Juhyun Jang i Luke Plonsky (2015) objedinili su 86 studija o nastavi izgovora i otkrili uopšteno veliki efekat. Bolje su djelovali programi koji su trajali duže i oni u kojima su učenici dobijali povratnu informaciju.

Ne treba ti savršen akcenat. Jackson i Kaplan napominju da izvorni akcenat obično nije praktično mjerilo uspjeha u FSI, „ali razumljivost jeste“. Cilj neka ti bude da te lako razumiju, a ne da prođeš kao Parižanin.

I slušanje može da se nauči

Larry Vandergrift i Marzieh Tafaghodtari (2010) su tokom jednog semestra pratili 106 studenata u šest grupa francuskog kao drugog jezika. Jedna grupa je slušala tekstove uz vođenje o tome kako da slušaju: da predvide šta će čuti, da provjere svoje pretpostavke i da riješe probleme. Druga grupa je iste tekstove čula isti broj puta, bez takvog vođenja. Vođena grupa je na kraju bolje razumjela, a najviše su napredovali najslabiji slušaoci u njoj.

Dakle, „slušaj više“ je dobar savjet, a „slušaj sa planom“ još bolji.

Šta ubrzava učenje

Vrijeme i intenzitet

Jackson i Kaplan pišu da vrijeme posvećeno zadatku i intenzitet iskustva učenja „djeluju presudno“ i da iskustvo FSI „nedvosmisleno“ pokazuje da je vrijeme provedeno u čitanju, slušanju i komunikaciji na jeziku usko povezano sa tim koliko dobro učenici mogu da ga koriste. Ljetnji kurs ili mjesec dodatnih večeri pomjeriće te više nego isti sati razvučeni na tanko.

Razmak između ponavljanja

Intenzitet nije isto što i bubanje u posljednji čas. Su Kyung Kim i Stuart Webb (2022) objedinili su 48 eksperimenata sa 3.411 učesnika i otkrili da vježbanje u razmacima ima srednji do veliki efekat na učenje drugog jezika i da duži razmaci između vježbanja daju bolje rezultate na odloženim testovima. Uči mnogo kad možeš, ali svaku riječ i svaki glas vraćaj tokom dana i sedmica. Kako, objašnjavamo u tekstu ponavljanje u razmacima i kako ga zaista koristiti.

Čitanje uz zvuk

Čitanje je oblast u kojoj govornici engleskog brzo napreduju u francuskom, a gradi i rječnik koji ti treba da razumiješ govor (više u tekstu kako naučiti jezik čitanjem). Trik kod francuskog je da čuješ ono što čitaš. Čitanje uz audio snimak povezuje pravopis koji prepoznaješ sa glasovima koje ne prepoznaješ, uključujući nijema slova i vezivanja.

Realan plan

  1. Izaberi cilj koji možeš da opišeš. „Da položim DELF B1“ ili „da ćaskam sa komšijama u Lyonu“ bolje je od „da tečno govorim“.
  2. Broj sate, ne mjesece. Jednostavan dnevnik pretvara „ne napredujem“ u „imam 120 sati“, što je iskreno i motiviše.
  3. Nađi dnevni minimum koji ćeš održati. Trideset minuta svakog dana daje preko 180 sati godišnje.
  4. Slušaj od prvog dana. Ne čekaj da ti čitanje postane dobro. Kratki audio snimci na tvom nivou, svakog dana, treniraju ti uho dok je još teško.
  5. Slušaj sa planom. Prije nego što nešto pustiš, pogodi šta ćeš čuti. Poslije provjeri šta ti je promaklo i poslušaj ponovo.
  6. Čitaj uz zvuk. Prati tekst dok se čita naglas, da bi pravopis i zvuk rasli zajedno.
  7. Namjerno vježbaj teške glasove. Parove kao što su tu i tout, po nekoliko minuta, uz povratnu informaciju ako možeš da je dobiješ.

Gdje se uklapa Franzie

Franzie je jedan od načina da lakše održiš te sate. Piše priče na francuskom na tvom nivou, o temama koje sam biraš, i čita ti svako poglavlje naglas, pa čuješ svaki red koji pročitaš. Poslije poglavlja pitanja za slušanje o priči treniraju ti uho na francuskom koji na stranici već razumiješ, a kratka igra uloga ti omogućava da upotrijebiš ono što si čuo. Možeš da dodirneš bilo koju riječ za značenje, da je sačuvaš i kasnije ponoviš. To je način da redovno skupljaš sate, a ne prečica oko njih.

Pitanje za slušanje u aplikaciji Franzie na francuskom: Écoute l'annonce. À quelle heure le ferry arrive-t-il à Paros ? sa tri odgovora, od kojih je izabran À neuf heures et quart.
Poslušaj scenu iz svoje priče, a zatim odgovori na pitanje o onome što si čuo.

Česta pitanja

Koliko vremena treba da se tečno nauči francuski?

Za profesionalni nivo tabela Instituta za diplomatsku službu iz 2001. godine očekuje od 575 do 600 časova nastave plus svakodnevni domaći rad, ukupno oko 950 sati, od veoma sposobnih polaznika koji uče puno radno vrijeme. Većini učenika treba duže, a većini taj nivo nije ni potreban da bi opušteno koristili francuski.

Da li je francuski teži od španskog za govornike engleskog?

Prema evidenciji FSI nije. U ocjenama učenika prosječnih sposobnosti poslije 24 sedmice francuski je dobio 2,50, a španski 2,25, na skali na kojoj viša ocjena znači lakši jezik. Mnogi učenici ipak teže prate govorni francuski nego pisani.

Može li francuski da se nauči za 6 mjeseci?

Polaznici FSI koji uče puno radno vrijeme stižu do profesionalnog nivoa za 23 do 24 sedmice, uz najmanje sedam sati nastave i učenja dnevno. Uz normalan raspored, šest mjeseci ti daje osnovu za jednostavne razgovore i lako čitanje.

Koliko vremena treba za nivo B1 ili B2 iz francuskog?

Ne postoji broj sati zasnovan na istraživanjima za svaki nivo CEFR, a procjene organizatora kurseva se razlikuju. Kao orijentir: B2 je ispod profesionalnog cilja FSI, pa traje manje od otprilike 950 sati koje navodi FSI, a svaki nivo traje duže od prethodnog.

Zašto je govorni francuski tako teško razumjeti?

Riječi se stapaju zbog vezivanja, mnoga napisana slova se ne izgovaraju, a nekih samoglasnika nema u engleskom. Studije pokazuju da učenici mogu da nauče da izađu na kraj sa sve troje, ali za to treba mnogo slušanja, a ne samo čitanja.

Izvori

  • Chiswick, B. R., & Miller, P. W. (2005). Linguistic distance: A quantitative measure of the distance between English and other languages. Journal of Multilingual and Multicultural Development, 26(1), 1 to 11. https://doi.org/10.1080/14790710508668395
  • Jackson, F. H., & Kaplan, M. A. (2001). Lessons learned from fifty years of theory and practice in government language teaching. In J. E. Alatis & A.-H. Tan (Eds.), Georgetown University Round Table on Languages and Linguistics 1999 (pp. 71 to 87). Georgetown University Press.
  • Kim, S. K., & Webb, S. (2022). The effects of spaced practice on second language learning: A meta-analysis. Language Learning, 72(1), 269 to 319. https://doi.org/10.1111/lang.12479
  • Lee, J., Jang, J., & Plonsky, L. (2015). The effectiveness of second language pronunciation instruction: A meta-analysis. Applied Linguistics, 36(3), 345 to 366. https://doi.org/10.1093/applin/amu040
  • Levy, E. S. (2009). On the assimilation-discrimination relationship in American English adults' French vowel learning. The Journal of the Acoustical Society of America, 126(5), 2670 to 2682. https://doi.org/10.1121/1.3224715
  • Tremblay, A. (2011). Learning to parse liaison-initial words: An eye-tracking study. Bilingualism: Language and Cognition, 14(3), 257 to
    1. https://doi.org/10.1017/S1366728910000271
  • Vandergrift, L., & Tafaghodtari, M. H. (2010). Teaching L2 learners how to listen does make a difference: An empirical study. Language Learning, 60(2), 470 to 497. https://doi.org/10.1111/j.1467-9922.2009.00559.x

Kako istražujemo