Koliko puta treba da vidiš reč da bi je naučio?
Prema istraživanjima, za dobar početak treba oko 10 susreta sa rečju, a neke reči traže više od 20. Zašto broj varira i kako da iskoristiš svaki susret.

Ukratko: Ne postoji jedan čarobni broj, ali istraživanja daju koristan raspon. Kada reči usvajaš čitanjem, oko 10 susreta je tačka na kojoj učenje postaje verovatno: u jednoj studiji čitaoci su prepoznali značenje 84 odsto reči koje su sreli 10 ili više puta. Ispod otprilike osam susreta većinu novih reči zaboraviš za nekoliko meseci, a neke ti izmaknu i posle 20. Kako srećeš reč jednako je važno kao i koliko često: rasporedi susrete u vremenu, sreći reč u različitim rečenicama i pokušaj da je se prisetiš, a ne samo da je ponovo pročitaš.
Kratak odgovor: oko 10, a ponekad i mnogo više
Ako želiš da zapamtiš jedan broj, neka to bude 10. U nekoliko studija sa učenicima koji nove reči sreću dok čitaju, nešto se menja oko desetog susreta: reči viđene toliko puta mnogo je verovatnije da će razumeti, prepoznati i zapamtiti nego reči viđene samo nekoliko puta.
Ali uz „10” idu tri iskrene ograde:
- Zavisi od toga šta znači „naučiti”. Prvo dolazi prepoznavanje značenja reči kada je vidiš. Da je se sam prisetiš, napišeš je i tačno upotrebiš u rečenici dolazi kasnije i traži više susreta.
- Neke reči su teže od drugih. Neke reči se ne zadrže ni posle 20 susreta.
- Nisu svi susreti isti. Reč koju sretneš jednom dnevno deset dana nije isto što i reč koju sretneš deset puta u jednom popodnevu.
Zato ćeš na internetu naći odgovore od 6 do 20 i više. Oni jedni drugima ne protivreče. Mere različite stvari.
Šta su otkrile studije
Istraživači ovo obično proučavaju tako što učenicima daju tekst u kom se određene nepoznate reči pojavljuju zadati broj puta, a zatim proveravaju šta su naučili. Evo glavnih nalaza, od najkontrolisanijih do najrealističnijih.
Webb (2007): 1, 3, 7 i 10 susreta. Stuart Webb je dao 121 japanskom učeniku engleskog da čitaju kratke kontekste u kojima su se nove reči pojavile 1, 3, 7 ili 10 puta, a zatim im je dao deset različitih testova: pravopis, značenje, gramatika, asocijacije reči i drugo. Svaki korak naviše u broju susreta poboljšao je bar jednu vrstu znanja. Njegov zaključak: deset susreta u kontekstu može doneti značajan napredak, ali potpuno poznavanje reči može da traži više od deset.
Rott (1999): računaju se i dva susreta. Susanne Rott je dala učenicima srednjeg nivoa da tokom čitanja nepoznate reči sretnu dva, četiri ili šest puta. Već dva susreta napravila su merljivu razliku, dva i četiri dala su slične rezultate, a šest znatno više. Učenje, dakle, počinje rano, samo se ne završava rano.
Pellicer-Sánchez i Schmitt (2010): pravi roman. Dvadeset naprednih španskih učenika engleskog čitalo je Things Fall Apart, neprilagođen roman koji sadrži 34 reči na jeziku igbo koje nisu mogli da znaju. Za reči sretnute 10 ili više puta prepoznali su značenje 84 odsto i setili se značenja 55 odsto. Za reči sretnute 8 ili manje puta te brojke su bile 36 i 7 odsto. Autori su najjasniju granicu pronašli između 5 do 8 susreta i 10 ili više.
Pigada i Schmitt (2006): jedan učenik, mesec dana čitanja. U studiji slučaja jedan učenik francuskog pročitao je za mesec dana četiri stupnjevane knjige, a zatim su sa njim razgovarali o 133 ciljane reči. Njegovo znanje o 65 odsto njih poboljšalo se na neki način. Pravopis se poboljšao već posle nekoliko susreta, ali značenju je trebalo duže: nije postojala tačka od koje je značenje bilo zagarantovano, iako je učenje primetno raslo od otprilike 10 susreta. Neke reči, poput essayer (pokušati), još nije naučio ni posle 10 ili više susreta, a le radeau (splav) ni posle 20.
Waring i Takaki (2003): šta ostane tri meseca kasnije. Petnaest japanskih učenika srednjeg nivoa ili višeg čitalo je stupnjevanu knjigu u kojoj se 25 ciljanih reči pojavilo od jednom do 15 do 18 puta. Tri meseca kasnije u proseku su se sećali značenja samo jedne od 25 reči, i nijedne od reči koje su sreli manje od osam puta.
Koliko smo sigurni? Prilično sigurni u smer, manje u tačan broj. Metaanaliza (studija koja objedinjuje rezultate mnogih studija) koju su sproveli Uchihara, Webb i Yanagisawa (2019) objedinila je 26 studija sa 1.918 učenika i pronašla vezu srednje jačine između broja susreta i učenja. Jačina te veze razlikovala se u zavisnosti od učenika (uzrast, koliko je reči već znao), od toga kako je sretao reči (razmaci, slike, koliko je bio angažovan) i od toga kako je testiran. Više susreta pouzdano pomaže. Koliko ti ih treba zavisi od svega toga.
Zašto se odgovor kreće od 6 do 20
Ako o ovom pitanju pročitaš pet članaka, možeš dobiti pet brojeva. Evo zašto.
Prepoznati je lakše nego prisetiti se. Izabrati tačno značenje sa liste (prepoznavanje) mnogo je lakše nego iz pamćenja proizvesti reč ili njeno značenje (prisećanje). U gore pomenutoj studiji sa romanom učenici su posle 10 ili više susreta prepoznali 84 odsto značenja, ali su se setili samo 55 odsto. Studija koja testira prepoznavanje zato će ukazati na manje susreta od one koja testira prisećanje ili upotrebu.
Test danas ili za tri meseca? Mnoge studije testiraju učenike odmah posle čitanja. Waring i Takaki su testirali ponovo posle tri meseca i ostalo je veoma malo. Reč koju si znao juče nije reč koju si naučio.
Reči se razlikuju. Reč koja liči na neku u tvom jeziku, imenuje nešto konkretno ili je važna za priču lakša je. Kratak, čest glagol sa mnogo značenja može da bude iznenađujuće klizav, kao što pokazuje essayer iz studije Pigade i Schmitta.
Učenici se razlikuju. Metaanaliza iz 2019. pokazala je da su i uzrast učenika i broj reči koje su već znali menjali koliko je ponavljanje pomoglo. Isti broj susreta ne čini isto za svakoga.
Samo čitanje je sporo. Metaanaliza iz 2023. koju su sproveli Webb, Uchihara i Yanagisawa objedinila je 24 studije sa 2.771 učesnikom koji su reči učili samo čitanjem, slušanjem ili gledanjem. Učenici su u proseku na prvom testu usvojili 9 do 18 odsto ciljanih reči, a za kasnije testove autori procenjuju manje od 20 odsto. Namerno učenje (kartice, vežbe) prolazi bolje: autori navode raniju metaanalizu u kojoj su učenici zadržali 39,4 odsto. Čitanje ti daje količinu; namerno ponavljanje obezbeđuje da se važne reči zadrže.
Šta čini da se susret računa
Deset susreta je gruba smernica. Deset dobrih susreta je bolja. Istraživanja ukazuju na tri stvari zbog kojih svaki susret vredi više.
1. Rasporedi susrete u vremenu
Sresti reč deset puta u jednoj sesiji manje je korisno nego sresti je u deset različitih dana. U metaanalizi iz 2023. učenje iz inputa bilo je veće kada su susreti bili raspoređeni kroz nekoliko sesija nego kada su se svi desili u jednoj, a razlika je rasla na odloženim testovima (veličina efekta 1,71 za učenje u razmacima naspram 0,58 za zbijeno učenje).
Isto važi za kartice. Nate Kornell (2009) je dao učenicima da uče parove reči ili u jednom velikom špilu (pa se svaka kartica vraćala posle dužeg razmaka) ili u nekoliko malih špilova (kraći razmaci). Veliki špil je pobedio za 90 odsto učesnika. Ipak, posle prve sesije 72 odsto njih verovalo je da su bolje delovali mali špilovi. Razmak deluje teže, i upravo zato funkcioniše. Naš članak o ponavljanju u razmacima to detaljnije objašnjava.
2. Pokušaj da se prisetiš, a ne samo da ponovo čitaš
Videti reč je jedna vrsta susreta. Izvući je iz pamćenja je jača. Tatsuya Nakata (2017) je dao 98 japanskih učenika da nauče 16 engleskih reči, pri čemu su se svake prisetili iz pamćenja jednom, tri, pet ili sedam puta u jednoj sesiji. Pet i sedam prisećanja dalo je jasno bolje rezultate od jednog ili tri, čak i nedeljama kasnije. Ali postoji caka: po utrošenom minutu najefikasnije je bilo jedno prisećanje. Ponovljeno prisećanje se, dakle, isplati, ali raspoređivanje tih prisećanja kroz nekoliko dana bolje je od gomilanja u jednu sesiju.
3. Sreći reč u različitim rečenicama
Svaki susret u novoj rečenici nauči te nečemu više: drugom značenju, reči sa kojom se često javlja, tome kako se ponaša u gramatici. Zato je studija sa romanom odvojeno brojala pravopis, vrstu reči i značenje: svako od toga raste svojim tempom.
Behind the counter there is a letter and a small key.
Lucy puts the key in her pocket.
At night, the key does not open the bookshop door.
Koliko je to čitanja?
Ako je cilj oko 12 susreta po reči, koliko moraš da pročitaš da bi do njih došao? Paul Nation (2014) je na to odgovorio pomoću velikih zbirki engleskih tekstova, uzimajući 12 susreta kao „umereno siguran” cilj.
Njegove procene: da bi reči iz 2.000 najčešćih porodica reči sreo oko 12 puta, treba da pročitaš oko 200.000 reči. Za 9.000 najčešćih oko 3 miliona, odnosno otprilike dva do dvadeset pet romana, u zavisnosti od tvog nivoa. (Porodica reči je reč zajedno sa svojim oblicima, kao read, reads, reading, reader.)
To zvuči kao mnogo, ali Nation je to pretvorio u vreme. Ako čitaš 150 reči u minutu, pet dana nedeljno, za učenje treće hiljade reči treba oko 10 minuta dnevno; za petu hiljadu oko 33 minuta dnevno. Caka je u tome što tekst mora da bude na pravom nivou, tako da su te reči onih nekoliko nepoznatih na strani. To je razlog da se čita mnogo lakog teksta, o čemu pišemo u članku kako naučiti jezik čitanjem.
Praktičan plan za tvojih sledećih 100 reči
Sve ovo možeš da primeniš već danas, sa aplikacijom ili bez nje.
- Čitaj svaki dan na prijatnom nivou. Biraj tekstove u kojima znaš skoro svaku reč, tako da se nove ističu i da možeš da ih pogodiš iz konteksta. Upravo količina vraća reči.
- Neko vreme ostani uz jednu temu ili seriju. Serija knjiga ili priča ponovo koristi iste likove, mesta i vokabular, pa se iste reči same stalno vraćaju.
- Sačuvaj reči koje se pojave dvaput. Reč koja se pojavi drugi ili treći put verovatno vredi naučiti. Zapiši je zajedno sa rečenicom u kojoj si je pronašao.
- Ponavljaj prisećanjem, a ne ponovnim čitanjem. Pokrij značenje i pokušaj da ga se setiš, ili pogledaj značenje i pokušaj da proizvedeš reč. I kada pogrešiš pa proveriš, to i dalje pomaže.
- Rasporedi ponavljanja. Novu reč ponovi sledećeg dana, zatim posle nekoliko dana, pa posle nedelju ili dve. Kratke sesije u razmacima bolje su od jedne duge.
- Upotrebi reč jednom. Napiši je u rečenici o svom danu ili je izgovori naglas. Korišćenje reči je još jedna vrsta susreta i pokazuje ti da li je zaista znaš.
- Ne brini zbog tvrdoglavih reči. Ako se reč ne zadrži ni posle mnogo susreta, to je normalno. Nastavi da čitaš; vratiće se.
Gde se uklapa Franzie
Napravili smo Franzie tako da se susreti sabiraju bez dodatnog truda. Ona piše priče na jeziku koji učiš, na tvom nivou, a priče se nastavljaju poglavlje za poglavljem, pa se vraćaju isti likovi i iste reči. Dodirni bilo koju reč da vidiš njeno značenje i gramatiku i da je čuješ, a zatim je sačuvaj.
Sačuvane reči se vraćaju u ponavljanju vokabulara, gde vidiš značenje i prisećaš se reči, u sve većim razmacima. Vraćaju se i u tvojim sledećim pričama gde se uklapaju, pa ih ponovo srećeš u novoj rečenici, a ne samo na kartici. To su razmaci, prisećanje i raznovrstan kontekst u jednoj rutini.
Ipak, za ovo ti ne treba aplikacija. Gomila stupnjevanih knjiga, sveska i nekoliko minuta ponavljanja svakog dana slede ista načela.
Česta pitanja
Koliko puta treba da vidiš reč da bi je zapamtio?
Istraživanja ukazuju na oko 10 susreta tokom čitanja za dobru šansu da prepoznaš njeno značenje, a više da bi je se prisetio i koristio. U jednoj studiji reči sretnute manje od osam puta nisu se pamtile ni tri meseca kasnije.
Da li je pravilo „7 puta” tačno?
Nijedna studija ne pokazuje da je sedam fiksan broj. Neke reči se nauče u manje susreta, drugima treba više od 20. Važno je koliko su susreti razmaknuti i da li pokušavaš da se prisetiš reči.
Koliko novih reči mogu da naučim dnevno?
Zavisi od toga koliko vremena imaš za ponavljanje. Svakoj novoj reči treba nekoliko susreta u razmacima tokom sledećih nedelja, pa je manji broj reči koje zaista ponavljaš bolji od dugačke liste koju vidiš jednom.
Da li je čitanje dovoljno za učenje vokabulara?
Čitanje gradi vokabular postojano, ali sporo: u studijama učenici samo čitanjem ili slušanjem usvoje manje od 20 odsto novih reči. Ako dodaš namerno ponavljanje najkorisnijih reči, mnogo više njih će se zadržati.
Izvori
- Kornell, N. (2009). Optimising learning using flashcards: Spacing is more effective than cramming. Applied Cognitive Psychology, 23(9), 1297 to
- Nakata, T. (2017). Does repeated practice make perfect? The effects of within-session repeated retrieval on second language vocabulary learning. Studies in Second Language Acquisition, 39(4), 653 to 679. https://doi.org/10.1017/S0272263116000280
- Nation, I. S. P. (2014). How much input do you need to learn the most frequent 9,000 words? Reading in a Foreign Language, 26(2), 1 to 16. https://doi.org/10.64152/10125/66881
- Pellicer-Sánchez, A., & Schmitt, N. (2010). Incidental vocabulary acquisition from an authentic novel: Do Things Fall Apart? Reading in a Foreign Language, 22(1), 31 to 55. https://doi.org/10.64152/10125/66652
- Pigada, M., & Schmitt, N. (2006). Vocabulary acquisition from extensive reading: A case study. Reading in a Foreign Language, 18(1), 1 to 28. https://doi.org/10.64152/10125/66611
- Rott, S. (1999). The effect of exposure frequency on intermediate language learners' incidental vocabulary acquisition and retention through reading. Studies in Second Language Acquisition, 21(4), 589 to 619. https://doi.org/10.1017/S0272263199004039
- Uchihara, T., Webb, S., & Yanagisawa, A. (2019). The effects of repetition on incidental vocabulary learning: A meta-analysis of correlational studies. Language Learning, 69(3), 559 to 599. https://doi.org/10.1111/lang.12343
- Waring, R., & Takaki, M. (2003). At what rate do learners learn and retain new vocabulary from reading a graded reader? Reading in a Foreign Language, 15(2), 130 to 163. https://doi.org/10.64152/10125/66776
- Webb, S. (2007). The effects of repetition on vocabulary knowledge. Applied Linguistics, 28(1), 46 to 65. https://doi.org/10.1093/applin/aml048
- Webb, S., Uchihara, T., & Yanagisawa, A. (2023). How effective is second language incidental vocabulary learning? A meta-analysis. Language Teaching, 56(2), 161 to 180. https://doi.org/10.1017/S0261444822000507


