Koliko vremena treba da se nauči francuski? Šta kažu istraživanja

Oko 600 časova nastave za diplomate koji uče puno radno vreme, a za većinu nas duže. Šta brojke FSI kažu o francuskom, zašto slušanje ide sporo i šta pomaže.

Dve figure od gline dele kišobran na kiši ispred radnje od cigle sa saksijama cveća na prozorima.

Ukratko: U tabeli koju je Institut za diplomatsku službu SAD objavio 2001. godine, francuski je jedan od lakših jezika za one kojima je engleski maternji: 23 do 24 nedelje, odnosno od 575 do 600 časova nastave, do profesionalnog nivoa. Ti polaznici uče puno radno vreme, svaki dan dodaju sate domaćeg rada i odabrani su zbog dara za jezike. Kada se uračuna i domaći rad, računaj na otprilike 950 sati usredsređenog rada za visok nivo: oko pet godina uz 30 minuta dnevno, nešto više od jedne uz dva sata dnevno. Čitanje obično ide najbrže. Slušanje i izgovor su sporiji deo i traže posebnu vežbu.

Kratak odgovor i zašto viđaš različite brojke

Ako potražiš odgovor na ovo pitanje, naći ćeš samouverene brojke („šest meseci!”) pored mnogo „zavisi”. Najpoznatija brojka potiče od Instituta za diplomatsku službu (Foreign Service Institute, FSI), škole koja obučava američke diplomate, i vredi je pažljivo pročitati.

Dvoje njegovih zaposlenih, Frederick Jackson i Marsha Kaplan, objavili su 2001. godine šta škola očekuje od učenja. U njihovoj tabeli francuski je u kategoriji I, među jezicima „blisko srodnim engleskom”, zajedno sa nemačkim, italijanskim, portugalskim, rumunskim, španskim, švedskim, holandskim, norveškim i afrikansom. Za te jezike FSI očekuje da polaznici dostignu cilj za 23 do 24 nedelje, odnosno od 575 do 600 časova nastave. Jezici kategorije II, kao što su ruski, grčki ili turski, traže 44 nedelje, a kategorije III (arapski, kineski, japanski i korejski) 88 nedelja.

To je dobra vest za francuski. Ali tri detalja menjaju značenje te brojke:

  • Cilj je visok. FSI teži „opštem profesionalnom znanju” u govoru i čitanju, uključujući slušanje u razgovoru. Jackson i Kaplan kažu da to otprilike odgovara nivou „superior” (vrhunski) na skali Američkog saveta za nastavu stranih jezika (American Council on the Teaching of Foreign Languages, ACTFL), vrhu skale koju koristi većina američkih škola.
  • Sati su samo časovi nastave. FSI kaže da brzo učenje traži najmanje četiri časa nastave dnevno, pet dana nedeljno, plus tri ili više sati samostalnog učenja svakog dana.
  • Polaznici su neobični. Tabela pretpostavlja izvornog govornika engleskog sa „veoma dobrom ili boljom sposobnošću” za učenje jezika u učionici i napominje da manje vešti učenici obično traže više vremena. Polaznici FSI su odrasli (prosečna starost im je bila 41 godina) koji su u proseku već znali 2,3 druga jezika.

Dakle, 600 sati nije koliko traje učenje francuskog. To je koliko traje učenje francuskog za darovite, iskusne učenike koji uče puno radno vreme, pre nego što uopšte uračunaš njihov domaći rad.

Da li je francuski lakši od španskog?

Mnogi pretpostavljaju da je španski najlakši jezik za one kojima je engleski maternji. Evidencija samog FSI ukazuje na to da je do određenog nivoa u francuskom bar jednako lako stići.

Ekonomisti Barry Chiswick i Paul Miller (2005) iskoristili su ocene FSI za Amerikance kojima je engleski maternji, prosečnih sposobnosti, izmerene posle 24 nedelje obuke, da naprave skalu težine učenja svakog jezika. Na toj skali 1,00 je najteži (japanski), a 3,00 najlakši (afrikans, norveški, rumunski i švedski).

Francuski je dobio 2,50, isto kao italijanski i portugalski. Španski i nemački su dobili 2,25, a holandski 2,75. Drugim rečima, posle istih 24 nedelje prosečni učenici francuskog dobili su malo više ocene od učenika španskog.

Postoji razlog zašto govornici engleskog imaju prednost. Posle normanskog osvajanja engleski je preuzeo veoma mnogo francuskih reči, pa je stranica francuskog teksta puna reči koje možeš da pogodiš: la question (pitanje), possible (moguće), le restaurant (restoran), important (važno), la nation (nacija). Zato čitanje na početku često deluje lako. Ono što ti stranica ne kaže jeste kako te reči zvuče, i upravo tu odlazi vreme.

Koliko smo sigurni? Brojke FSI su stvarna evidencija iz decenija nastave, što je retko i dragoceno. Ali one opisuju jednu grupu učenika u jednoj vrsti programa, a skala je gruba. Koristi ih za poređenje jezika, a ne kao obećanje za tvoj lični rok.

Računica za normalan raspored

Brojke FSI mogu da se pretvore u grubu ličnu procenu, sve dok pamtiš koga opisuju. Tokom 24 nedelje, tri sata samostalnog učenja dnevno, pet dana nedeljno, dodaju oko 360 sati na časove nastave (od 575 do 600). To daje otprilike 950 sati usredsređenog rada do profesionalnog nivoa u idealnim uslovima.

Učenje svakog dana Vreme do oko 950 sati
30 minuta oko 5 godina i 2 meseca
1 sat oko 2 godine i 7 meseci
2 sata oko 1 godine i 4 meseca

Dve iskrene ispravke:

  1. Većina nas nije na obuci u FSI. Nema pažljivo odabrane sposobnosti, nema grupe od šest polaznika sa obučenim nastavnikom. Očekuj da će ti trebati više od ovoga, a ne manje.
  2. Većini nas ne treba cilj FSI. Naručivanje u kafiću, ćaskanje, putovanja i lake knjige dolaze mnogo pre poslovnih sastanaka. Ako ti je to cilj, do njega ćeš stići sa delom ovih sati.

Jackson i Kaplan dodaju upozorenje za sve koji se nadaju da će sve to sabiti u nekoliko nedelja. Prema njihovom iskustvu, vreme koje je početniku potrebno do profesionalnog znanja „ne može primetno da se skrati”. FSI je pokušao, i nije uspelo.

Nivoi i ispiti: DELF, DALF i CEFR

„Koliko dugo” ima smisla tek kada kažeš „da bi radio šta”. U Evropi se nivoi opisuju pomoću CEFR (Zajednički evropski referentni okvir za jezike): A1 i A2 za osnovne korisnike, B1 i B2 za samostalne korisnike, C1 i C2 za iskusne korisnike.

Zvanični ispiti iz francuskog jezika koje izdaje Francuska prate te nivoe. DELF obuhvata nivoe od A1 do B2, a DALF nivoe C1 i C2. Univerziteti, poslodavci i zahtevi za boravak često traže sertifikat određenog nivoa.

Videćeš i procene broja sati za svaki nivo, od škola i organizatora kurseva. Retko se slažu, jer opisuju različite kurseve sa različitim polaznicima i različitom količinom domaćeg rada. Nismo našli istraživanje koje precizno utvrđuje broj sati po nivou za francuski, pa takve tabele shvati kao grub orijentir i očekuj da su koraci sve duži što se više penješ.

Spori deo: slušati i govoriti francuski

Mnogi koji uče francuski kažu isto: „Mogu da ga čitam, ali ne razumem ljude kada govore.” Istraživanja pomažu da se objasni zašto.

Reči se stapaju

U govornom francuskom reči se ne završavaju tamo gde se završavaju na stranici. Završni suglasnik koji se inače ne izgovara može da se izgovori i spoji sa sledećom reči kada ona počinje samoglasnikom. To se zove liaison (vezivanje): les amis (prijatelji) zvuči kao „le-za-mi”, a vous avez (imate) kao „vu-za-ve”. Zbog toga se slogovi koje čuješ ne poklapaju sa rečima koje znaš.

Annie Tremblay (2011) je pomoću praćenja pokreta očiju proučavala kako izvorni govornici engleskog na tri nivoa francuskog prepoznaju reči u snimljenom govoru, uključujući reči koje se čuju posle suglasnika vezivanja. Učenici su te reči prepoznavali bez većih teškoća, ali na drugačiji način od izvornih slušalaca: oslanjali su se na opšte pravilo, a ne na poznavanje svake pojedinačne reči. Ohrabrujuća poruka: govornici engleskog mogu da nauče da pravilno raščlanjuju francuski govor. Za to treba vežba slušanja, a ne samo čitanje.

Glasovi kojih engleski nema

Francuski ima samoglasnike kojih u engleskom nema. Najpoznatiji je u u tu (ti), koji zvuči drugačije od ou u tout (sve). Ako ih pomešaš, menja se reč: dessus znači gore, odozgo, a dessous ispod.

Erika Levy (2009) je testirala 39 govornika američkog engleskog u tri grupe po 13: bez ikakvog francuskog, sa dve do četiri godine časova francuskog i sa godinama časova plus najmanje godinom života u zemlji u kojoj se govori francuski. Na nizu parova francuskih samoglasnika grupa iz učionice je grešila otprilike jednako često kao grupa bez francuskog (11 i 13 odsto). Grupa koja je živela u jeziku grešila je u samo 3 odsto slučajeva. Ipak, čak su i oni na paru u i ou i dalje grešili u 12 odsto slučajeva.

Iz toga slede dve pouke. Samo učenje u učionici možda malo pomaže tvom uhu, a mnogo slušanja pravog francuskog pomaže veoma mnogo. I neki glasovi ostaju teški dugo, pa tvrdoglav samoglasnik nemoj da shvatiš kao znak da ne uspevaš.

Izgovor može da se nauči

Dobra vest je da ovaj deo reaguje na vežbu. Junkyu Lee, Juhyun Jang i Luke Plonsky (2015) objedinili su 86 studija o nastavi izgovora i otkrili uopšteno veliki efekat. Bolje su delovali programi koji su trajali duže i oni u kojima su učenici dobijali povratnu informaciju.

Ne treba ti savršen akcenat. Jackson i Kaplan napominju da izvorni akcenat obično nije praktično merilo uspeha u FSI, „ali razumljivost jeste”. Cilj neka ti bude da te lako razumeju, a ne da prođeš kao Parižanin.

I slušanje može da se nauči

Larry Vandergrift i Marzieh Tafaghodtari (2010) su tokom jednog semestra pratili 106 studenata u šest grupa francuskog kao drugog jezika. Jedna grupa je slušala tekstove uz vođenje o tome kako da slušaju: da predvide šta će čuti, da provere svoje pretpostavke i da reše probleme. Druga grupa je iste tekstove čula isti broj puta, bez takvog vođenja. Vođena grupa je na kraju bolje razumela, a najviše su napredovali najslabiji slušaoci u njoj.

Dakle, „slušaj više” je dobar savet, a „slušaj sa planom” još bolji.

Šta ubrzava učenje

Vreme i intenzitet

Jackson i Kaplan pišu da vreme posvećeno zadatku i intenzitet iskustva učenja „deluju presudno” i da iskustvo FSI „nedvosmisleno” pokazuje da je vreme provedeno u čitanju, slušanju i komunikaciji na jeziku usko povezano sa tim koliko dobro učenici mogu da ga koriste. Letnji kurs ili mesec dodatnih večeri pomeriće te više nego isti sati razvučeni na tanko.

Razmak između ponavljanja

Intenzitet nije isto što i bubanje u poslednji čas. Su Kyung Kim i Stuart Webb (2022) objedinili su 48 eksperimenata sa 3.411 učesnika i otkrili da vežbanje u razmacima ima srednji do veliki efekat na učenje drugog jezika i da duži razmaci između vežbanja daju bolje rezultate na odloženim testovima. Uči mnogo kad možeš, ali svaku reč i svaki glas vraćaj tokom dana i nedelja. Kako, objašnjavamo u tekstu ponavljanje u razmacima i kako ga zaista koristiti.

Čitanje uz zvuk

Čitanje je oblast u kojoj govornici engleskog brzo napreduju u francuskom, a gradi i rečnik koji ti treba da razumeš govor (više u tekstu kako naučiti jezik čitanjem). Trik kod francuskog je da čuješ ono što čitaš. Čitanje uz audio snimak povezuje pravopis koji prepoznaješ sa glasovima koje ne prepoznaješ, uključujući nema slova i vezivanja.

Realan plan

  1. Izaberi cilj koji možeš da opišeš. „Da položim DELF B1” ili „da ćaskam sa komšijama u Lyonu” bolje je od „da tečno govorim”.
  2. Broj sate, ne mesece. Jednostavan dnevnik pretvara „ne napredujem” u „imam 120 sati”, što je iskreno i motiviše.
  3. Nađi dnevni minimum koji ćeš održati. Trideset minuta svakog dana daje preko 180 sati godišnje.
  4. Slušaj od prvog dana. Ne čekaj da ti čitanje postane dobro. Kratki audio snimci na tvom nivou, svakog dana, treniraju ti uho dok je još teško.
  5. Slušaj sa planom. Pre nego što nešto pustiš, pogodi šta ćeš čuti. Posle proveri šta ti je promaklo i poslušaj ponovo.
  6. Čitaj uz zvuk. Prati tekst dok se čita naglas, da bi pravopis i zvuk rasli zajedno.
  7. Namerno vežbaj teške glasove. Parove kao što su tu i tout, po nekoliko minuta, uz povratnu informaciju ako možeš da je dobiješ.

Gde se uklapa Franzie

Franzie je jedan od načina da lakše održiš te sate. Ona piše priče na francuskom na tvom nivou, o temama koje sam biraš, i čita ti svako poglavlje naglas, pa čuješ svaki red koji pročitaš. Posle poglavlja pitanja za slušanje o priči treniraju ti uho na francuskom koji na stranici već razumeš, a kratka igra uloga ti omogućava da upotrebiš ono što si čuo. Možeš da dodirneš bilo koju reč za značenje, da je sačuvaš i kasnije ponoviš. To je način da redovno skupljaš sate, a ne prečica oko njih.

Pitanje za slušanje u aplikaciji Franzie na francuskom: Écoute l'annonce. À quelle heure le ferry arrive-t-il à Paros ? sa tri odgovora, od kojih je izabran À neuf heures et quart.
Poslušaj scenu iz svoje priče, a zatim odgovori na pitanje o onome što si čuo.

Česta pitanja

Koliko vremena treba da se tečno nauči francuski?

Za profesionalni nivo tabela Instituta za diplomatsku službu iz 2001. godine očekuje od 575 do 600 časova nastave plus svakodnevni domaći rad, ukupno oko 950 sati, od veoma sposobnih polaznika koji uče puno radno vreme. Većini učenika treba duže, a većini taj nivo nije ni potreban da bi opušteno koristili francuski.

Da li je francuski teži od španskog za govornike engleskog?

Prema evidenciji FSI nije. U ocenama učenika prosečnih sposobnosti posle 24 nedelje francuski je dobio 2,50, a španski 2,25, na skali na kojoj viša ocena znači lakši jezik. Mnogi učenici ipak teže prate govorni francuski nego pisani.

Može li francuski da se nauči za 6 meseci?

Polaznici FSI koji uče puno radno vreme stižu do profesionalnog nivoa za 23 do 24 nedelje, uz najmanje sedam sati nastave i učenja dnevno. Uz normalan raspored, šest meseci ti daje osnovu za jednostavne razgovore i lako čitanje.

Koliko vremena treba za nivo B1 ili B2 iz francuskog?

Ne postoji broj sati zasnovan na istraživanjima za svaki nivo CEFR, a procene organizatora kurseva se razlikuju. Kao orijentir: B2 je ispod profesionalnog cilja FSI, pa traje manje od otprilike 950 sati koje navodi FSI, a svaki nivo traje duže od prethodnog.

Zašto je govorni francuski tako teško razumeti?

Reči se stapaju zbog vezivanja, mnoga napisana slova se ne izgovaraju, a nekih samoglasnika nema u engleskom. Studije pokazuju da učenici mogu da nauče da izađu na kraj sa sve troje, ali za to treba mnogo slušanja, a ne samo čitanja.

Izvori

  • Chiswick, B. R., & Miller, P. W. (2005). Linguistic distance: A quantitative measure of the distance between English and other languages. Journal of Multilingual and Multicultural Development, 26(1), 1 to 11. https://doi.org/10.1080/14790710508668395
  • Jackson, F. H., & Kaplan, M. A. (2001). Lessons learned from fifty years of theory and practice in government language teaching. In J. E. Alatis & A.-H. Tan (Eds.), Georgetown University Round Table on Languages and Linguistics 1999 (pp. 71 to 87). Georgetown University Press.
  • Kim, S. K., & Webb, S. (2022). The effects of spaced practice on second language learning: A meta-analysis. Language Learning, 72(1), 269 to 319. https://doi.org/10.1111/lang.12479
  • Lee, J., Jang, J., & Plonsky, L. (2015). The effectiveness of second language pronunciation instruction: A meta-analysis. Applied Linguistics, 36(3), 345 to 366. https://doi.org/10.1093/applin/amu040
  • Levy, E. S. (2009). On the assimilation-discrimination relationship in American English adults' French vowel learning. The Journal of the Acoustical Society of America, 126(5), 2670 to 2682. https://doi.org/10.1121/1.3224715
  • Tremblay, A. (2011). Learning to parse liaison-initial words: An eye-tracking study. Bilingualism: Language and Cognition, 14(3), 257 to
    1. https://doi.org/10.1017/S1366728910000271
  • Vandergrift, L., & Tafaghodtari, M. H. (2010). Teaching L2 learners how to listen does make a difference: An empirical study. Language Learning, 60(2), 470 to 497. https://doi.org/10.1111/j.1467-9922.2009.00559.x

Kako istražujemo