Kako naučiti jezik čitanjem: šta kažu istraživanja

Da li jezik može da se nauči samo čitanjem? Šta decenije istraživanja kažu o tome koliko teksta treba da razumeš, koliko puta treba da vidiš reč i kako da čitaš da bi zaista napredovao.

Dve figure od gline u knjižari kišne noći naginju se preko pulta i gledaju neotvoreno pismo i mali ključ ispod mesingane lampe.

Ukratko: čitanje je jedan od najbolje potkrepljenih načina da proširiš vokabular i tečnije govoriš novi jezik, ali samo ako je tekst na pravom nivou. Istraživanja ukazuju na korisnu zlatnu sredinu: treba već da znaš oko 95 do 98 odsto reči na stranici. Čitaj mnogo, čitaj ono u čemu uživaš, retko proveravaj reči u rečniku i vraćaj se novim rečima više puta. To je ceo recept. Ostatak članka objašnjava zašto.

Zašto čitanje funkcioniše

Većinu reči koje znaš na maternjem jeziku nikada nisi učio. Pokupio si ih iz konteksta, srećući ih iznova u knjigama, razgovorima i na ekranima. Istraživači to zovu usputnim učenjem i to je razlog zašto je čitanje toliko važno i za strani jezik.

Čitanje ti daje nešto što udžbenik ne može: obim. Jedan kratak roman sadrži desetine hiljada reči, a najkorisnije reči jezika se u njemu pojavljuju iznova i iznova, svaki put u malo drugačijoj rečenici. Svaki susret dodaje ponešto onome što znaš o reči: njeno značenje, pravopis, reči uz koje se obično javlja, gramatiku oko nje.

Lingvista Stephen Krashen je 1980-ih izgradio celu teoriju oko ove ideje. Njegova hipoteza o inputu (input hypothesis) kaže da jezik usvajamo razumevanjem poruka koje su malo iznad našeg trenutnog nivoa, što je nazvao „razumljivim inputom” (comprehensible input). Delovi njegove teorije su i dalje predmet rasprave (više o tome u nastavku), ali osnovno zapažanje, da razumevanje mnogo jezika pokreće učenje, dobro je izdržalo proveru.

Dokazi: da li te čitanje zaista čini boljim?

Da, i to je jedan od čvršćih nalaza u istraživanjima učenja jezika.

  • Studije „poplave knjiga”. Početkom 1980-ih, Warwick Elley i Francis Mangubhai dali su školama na Fidžiju velike zbirke ilustrovanih slikovnica na engleskom. Deca koja su tokom jedne školske godine jednostavno čitala ove knjige i delila ih napredovala su jasno više u čitanju i slušanju od odeljenja koja su učila standardnim audio-lingvalnim vežbama. Slični programi u drugim zemljama pokazali su isti obrazac.
  • Meta-analize ekstenzivnog čitanja. Meta-analiza objedinjuje mnogo studija da bi se videlo da li efekat važi u celini. Nakanishi (2015) je objedinio 34 studije sa skoro 4.000 učesnika i našao srednji pozitivan efekat ekstenzivnog čitanja na znanje jezika. Jeon i Day (2016) objedinili su 49 studija sa skoro 6.000 učesnika i našli male do srednje pomake u čitanju (razumevanje, brzina čitanja i vokabular), s tim da su najveći efekti bili kod odraslih učenika.

Koliko smo sigurni? Prilično sigurni. Efekat nije čaroban i nije trenutan, ali u mnogim zemljama, uzrastima i jezicima ljudi koji više čitaju na nekom jeziku postaju bolji u njemu.

Pravilo od 98 odsto: koliko treba da razumeš?

Ovo je deo u kom većina učenika greši, i to u oba smera. Neki čitaju samo dijaloge iz udžbenika i nikad ne dobiju dovoljan obim. Drugi uskoče u roman, traže svaku treću reč u rečniku i odustanu posle dve strane.

Istraživači su merili koliko teksta treba da znaš da bi ga razumeo:

  • Laufer (1989) je otkrila da su čitaoci koji su znali bar 95 odsto reči u tekstu imali mnogo veće šanse da postignu prolazan rezultat na testu razumevanja.
  • Hu i Nation (2000) dali su učenicima kratku priču u kojoj im je bilo poznato 80, 90, 95 ili 100 odsto reči. Na 80 odsto niko je nije razumeo dovoljno dobro. Na 95 odsto to je uspelo samo otprilike trećini do 40 odsto čitalaca. Na osnovu trenda autori su zaključili da udobno čitanje iz zadovoljstva traži 98 do 99 odsto poznatih reči.
  • Laufer i Ravenhorst-Kalovski (2010) saželi su to u dva praga: 95 odsto je minimum, 98 odsto je optimum.

Jedna važna nijansa: veća studija sa 661 učenikom (Schmitt, Jiang i Grabe, 2011) nije našla nagli „prag”. Razumevanje je jednostavno postepeno raslo kako je rastao udeo poznatih reči. Dakle, 98 odsto nije čarobna granica. To je koristan cilj pri kom većina čitalaca udobno razume tekst.

Kakav je osećaj kad znaš 98 odsto? To je otprilike jedna nepoznata reč na svakih 50, ili jedna do dve po pasusu. To je dovoljno da i dalje učiš nove reči, ali dovoljno malo da ih i dalje pogodiš iz konteksta i uživaš u priči.

Na 90 odsto, nasuprot tome, nepoznatu reč srećeš skoro u svakoj rečenici. Čitanje se pretvara u dešifrovanje, a dešifrovanje iscrpljuje.

Lucy arrives at the bookshop at nine. Outside it is raining and the streets are empty. Behind the counter there is an unopened letter and a small key. Lucy looks at her friend Tom. Nobody knows who left it there. She opens the envelope carefully.

Kratak engleski odlomak nivoa A2, napisan za scenu sa početka ovog članka. Od njegovih 45 reči, učenik tog nivoa verovatno sreće jednu novu reč, counter (pult). To je oko 98 odsto pokrivenosti.

Koliko je to reči?

Paul Nation (2006) je procenio da čitanje tipičnog romana ili novina sa 98 odsto pokrivenosti traži poznavanje oko 8.000 do 9.000 porodica reči (porodica reči je reč zajedno sa svojim oblicima, kao read, reads, reading, reader). Većina učenika srednjeg nivoa zna mnogo manje od toga.

Zbog tog jaza originalne knjige tako dugo deluju nemoguće, i zato tekstovi prilagođeni nivou, kao što su stupnjevane knjige ili priče napisane za tvoj nivo, nisu štaka. Oni su način da dostigneš 98 odsto pokrivenosti dok ti je vokabular još mali.

Koliko puta treba da vidiš reč?

Jedan susret sa rečju retko znači da si je naučio. Studije usputnog učenja vokabulara dosledno pokazuju da je učestalost susreta jedan od najjačih pokazatelja toga da li će se reč zadržati.

  • Webb (2007) je otkrio da su učenici znali primetno više o reči posle deset susreta nego posle jednog, kroz nekoliko vrsta znanja o reči. Ipak, ni deset susreta im nije donelo potpuno vladanje svakom reči.
  • Meta-analiza koju su sproveli Uchihara, Webb i Yanagisawa (2019), objedinjujući 26 studija, našla je vezu srednje jačine: što su učenici češće sretali reč, to je bilo verovatnije da će je naučiti. Ne postoji jedan čarobni broj, a koliko svaki susret pomaže zavisi od učenika i konteksta.

Praktična pouka: jedna knjiga je dobra, ali je više knjiga sličnog nivoa bolje, jer se iste česte reči stalno vraćaju. Zato se i isplati ponavljati reči koje proveriš u rečniku, umesto da ih proveriš samo jednom.

Da li treba da proveravaš reči u rečniku?

Malo, da. Čisto pogađanje iz konteksta manje je pouzdano nego što zvuči: učenici često pogrešno pogode, a onda zapamte pogrešno značenje.

U jednoj klasičnoj studiji, Hulstijn, Hollander i Greidanus (1996) dali su naprednim učenicima francuskog da čitaju priču sa glosama (kratkim prevodima na margini), sa rečnikom ili bez ičega. I grupa sa glosama i grupa sa rečnikom zapamtile su više novih reči od grupe koja je samo čitala. Reči koje su učenici zaista potražili dobro su se zadržale, ali mnogi se nisu ni potrudili da otvore rečnik. Pouka je da provera reči pomaže samo ako je dovoljno brza da je zaista i uradiš, bez prekidanja toka čitanja.

Dobro pravilo:

  1. Ako te reč ne sprečava da pratiš priču, nastavi da čitaš.
  2. Ako se pojavi drugi ili treći put, proveri je.
  3. Ako deluje važno za radnju, proveri je.
  4. Sačuvaj reči koje proveriš da bi ih kasnije ponovio.

A šta kažu kritičari?

Važno je biti iskren o granicama dokaza.

  • Sam input verovatno nije dovoljan. Krashen je tvrdio da je input dovoljan. Većina današnjih istraživača se ne slaže. Istraživanje koje je Merrill Swain sprovela sa kanadskim učenicima u francuskoj imerziji pokazalo je da su godine bogatog inputa donele odlično razumevanje, ali slabiju tačnost u govoru i pisanju. Njena hipoteza o autputu (output hypothesis) tvrdi da te sopstvena upotreba jezika navodi da primetiš šta još ne umeš da kažeš.
  • Malo pažnje posvećene gramatici pomaže. Meta-analiza 49 studija (Norris i Ortega, 2000) pokazala je da nastava daje bolje rezultate od same izloženosti jeziku, da eksplicitno podučavanje obično funkcioniše bolje od implicitnog i da napredak traje. Čitanje i učenje gramatike su partneri, a ne suparnici.
  • Čitanje najviše poboljšava čitanje. Čitanje snažno razvija vokabular i razumevanje. Govoru pomaže manje direktno. Ako želiš da govoriš, moraš i da govoriš.

Dakle, najbolje potkrepljen pristup nije „samo čitaj”. On glasi: čitaj mnogo na pravom nivou i kombinuj to sa ponavljanjem, malo gramatike i vežbanjem sopstvenog izražavanja na jeziku.

Kako da ovo primeniš u praksi

  1. Pronađi svoj nivo od 98 odsto. Izaberi stranu i prebroj nepoznate reči. Više od dve ili tri po pasusu znači da je za sada preteško. Spusti se za jedan nivo bez griže savesti.
  2. Čitaj zbog obima. Ciljaj na 15 do 30 minuta dnevno. Mnogo lakih strana je bolje od nekoliko teških.
  3. Čitaj ono u čemu uživaš. Istraživanja ekstenzivnog čitanja dosledno pokazuju da zadovoljstvo i sloboda izbora drže ljude uz čitanje, a vreme provedeno u čitanju je ono što donosi rezultate.
  4. Ostani na jednom nivou dovoljno dugo. Nekoliko knjiga istog nivoa daje ti ponovljene susrete zbog kojih se reči zadržavaju.
  5. Retko proveravaj reči i čuvaj ih. Onda ih ponovi nekoliko puta u narednim danima.
  6. Ponekad čitaj naglas ili slušaj uz tekst. To povezuje pisanje sa izgovorom i priprema te za govor.
  7. Koristi ono što pročitaš. Prepričaj poglavlje u dve rečenice, napiši odgovor nekom liku ili razgovaraj o tome. To je tvoj autput.

Gde se uklapa Franzie

Napravili smo Franzie na osnovu ovih istraživanja. Ona piše priče na jeziku koji učiš, na tvom nivou, pa ostaješ blizu te zlatne sredine od 98 odsto, o temama koje sam biraš. Možeš da dodirneš bilo koju reč za trenutni prevod i objašnjenje gramatike, da je sačuvaš i kasnije ponoviš. Posle svakog poglavlja, kratke vežbe i igra uloga sa Franzie navode te da koristiš nove reči, a ne samo da ih prepoznaješ.

Franzie kartica za englesku reč arrive: glagol koji znači „stići”.
Dodirni reč za značenje i gramatiku, pa nastavi da čitaš.

Ipak, za dobro čitanje ti ne treba aplikacija. Gomila stupnjevanih knjiga, jedan rečnik i sveska slede ista načela. Ono što je važno jeste da čitaš mnogo, na pravom nivou, i da se vraćaš onome što naučiš.

Česta pitanja

Da li jezik može da se nauči samo čitanjem?

Veliki vokabular i snažnu veštinu čitanja možeš da izgradiš uglavnom čitanjem. Za govor, slušanje i pisanje istraživanja ukazuju da ti treba i vežbanje tih veština.

Koliko treba da čitam da bih naučio jezik?

Ne postoji fiksan broj, ali programi ekstenzivnog čitanja koji daju rezultate obično podrazumevaju redovno čitanje tokom više meseci, često nekoliko knjiga po polugodištu. Doslednost je važnija od dužine jednog čitanja.

Šta je razumljiv input (comprehensible input)?

Jezik koji uglavnom razumeš, obično sa malim delom koji je tek nešto iznad tvog trenutnog nivoa. Termin potiče iz hipoteze o inputu koju je postavio Stephen Krashen.

Da li treba da čitam knjige koje su mi teške?

Povremeno, zbog motivacije. Za učenje istraživanja daju prednost tekstovima u kojima znaš oko 95 do 98 odsto reči.

Da li se isplate stupnjevane knjige?

Da. One omogućavaju učenicima sa malim vokabularom da čitaju uz visoku pokrivenost, a tu usputno učenje najbolje funkcioniše.

Izvori

  • Elley, W. B., & Mangubhai, F. (1983). The impact of reading on second language learning. Reading Research Quarterly, 19(1), 53 to 67. https://doi.org/10.2307/747337
  • Hu, M., & Nation, I. S. P. (2000). Unknown vocabulary density and reading comprehension. Reading in a Foreign Language, 13(1), 403 to 430. https://doi.org/10.64152/10125/66973
  • Hulstijn, J. H., Hollander, M., & Greidanus, T. (1996). Incidental vocabulary learning by advanced foreign language students: The influence of marginal glosses, dictionary use, and reoccurrence of unknown words. The Modern Language Journal, 80(3), 327 to 339. https://doi.org/10.2307/329439
  • Jeon, E. Y., & Day, R. R. (2016). The effectiveness of ER on reading proficiency: A meta-analysis. Reading in a Foreign Language, 28(2), 246 to 265. https://doi.org/10.64152/10125/66901
  • Krashen, S. (1982). Principles and Practice in Second Language Acquisition. Pergamon. http://www.sdkrashen.com/content/books/principles_and_practice.pdf
  • Laufer, B. (1989). What percentage of text-lexis is essential for comprehension? In C. Lauren & M. Nordman (Eds.), Special Language: From Humans Thinking to Thinking Machines (pp. 316 to 323). Multilingual Matters.
  • Laufer, B., & Ravenhorst-Kalovski, G. C. (2010). Lexical threshold revisited. Reading in a Foreign Language, 22(1), 15 to 30. https://doi.org/10.64152/10125/66648
  • Nakanishi, T. (2015). A meta-analysis of extensive reading research. TESOL Quarterly, 49(1), 6 to 37. https://doi.org/10.1002/tesq.157
  • Nation, I. S. P. (2006). How large a vocabulary is needed for reading and listening? The Canadian Modern Language Review, 63(1), 59 to 82. https://doi.org/10.3138/cmlr.63.1.59
  • Norris, J. M., & Ortega, L. (2000). Effectiveness of L2 instruction: A research synthesis and quantitative meta-analysis. Language Learning, 50(3), 417 to 528. https://doi.org/10.1111/0023-8333.00136
  • Schmitt, N., Jiang, X., & Grabe, W. (2011). The percentage of words known in a text and reading comprehension. The Modern Language Journal, 95(1), 26 to 43. https://doi.org/10.1111/j.1540-4781.2011.01146.x
  • Swain, M. (1985). Communicative competence: Some roles of comprehensible input and comprehensible output in its development. In S. Gass & C. Madden (Eds.), Input in Second Language Acquisition (pp. 235 to 253). Newbury House.
  • Uchihara, T., Webb, S., & Yanagisawa, A. (2019). The effects of repetition on incidental vocabulary learning: A meta-analysis of correlational studies. Language Learning, 69(3), 559 to 599. https://doi.org/10.1111/lang.12343
  • Webb, S. (2007). The effects of repetition on vocabulary knowledge. Applied Linguistics, 28(1), 46 to 65. https://doi.org/10.1093/applin/aml048

Kako istražujemo